Moj internet dnevnik
Tete cuvalice
Shoutbox
30.7.2014. 15:04 :: obat pembesar penis
obat pembesar penis
31.7.2014. 6:08 :: dunia remaja
provide the upset, the word love, love stories, tips and sayings love
31.7.2014. 6:30 :: http://slashdot.org/submission/3736389/saranapokercom-agen-texas-poker-dan-domino-online-indonesia-terpercaya
http://slashdot.org/submission/3736389/saranapokercom-agen-texas-poker-dan-domino-online-indonesia-terpercaya
31.7.2014. 7:21 :: http://slashdot.org/submission/3736389/saranapokercom-agen-texas-poker-dan-domino-online-indonesia-terpercaya
http://slashdot.org/submission/3736389/saranapokercom-agen-texas-poker-dan-domino-online-indonesia-terpercaya
31.7.2014. 8:30 :: kumpulan puisi terbaik
Puisi Karya Anak Bangsa Indonesia
31.7.2014. 8:41 :: Top Poker
Informasi Situs Judi Poker Online SBOBET IBCBET Terpercaya Di Indonesia
31.7.2014. 9:30 :: vcc.co.id Provider VCC Murah Di Indonesia
Presentasi Mengenai <a href="http://www.indonia.ga/2014/07/12-indotophosting-com-hosting-unlimited-dan-domain-murah-terbaik-di-indonesia.html">Indotophosting.com Hosting Unlimited dan Domain Murah Terbaik di Indonesia</a><br /> 
31.7.2014. 9:30 :: HD SUPER Upload File Gratis Unlimited
Presentasi Mengenai <a href="http://www.prestisewan.tk/2014/07/27-kursus-komputer-murah-terbaik-di-jakarta-hanya-di-computer-first.html">Kursus Komputer Murah Terbaik Di Jakarta? Hanya Di Computer First!</a><br /> 
31.7.2014. 9:30 :: dipoRecenSEO
Bookmark Networks : <strong><a href="http://bookmarklor.esy.es" title="Klik untuk mendaftar di BookmarkLor">BookmarkLor</a></strong> | <strong><a href="http://bookmarkwetan.meximas.com" title="Klik untuk mendaftar di BookmarkWetan">BookmarkWetan</a><
31.7.2014. 9:58 :: Contoh Kata Pengantar
https://sites.google.com/site/pendidikanhidup/news/contohkatapengantaryangbaik
31.7.2014. 10:11 :: Contoh Kata Pengantar
https://sites.google.com/site/pendidikanhidup/news/contohkatapengantaryangbaik
31.7.2014. 10:37 :: Contoh Kata Pengantar
https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=18&cad=rja&uact=8&ved=0CEsQFjAHOAo&url=http%3A%2F%2Fedukasi.kompasiana.com%2F2014%2F07%2F27%2Fcontoh-kata-pengantar-666310.html&ei=2P_ZU8_kD8G3uASTrIDICA&usg=AFQjCNFUwbPGA_rHLDgLQ74AsLWMRf
31.7.2014. 10:51 :: Contoh Kata Pengantar
https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=18&cad=rja&uact=8&ved=0CEsQFjAHOAo&url=http%3A%2F%2Fedukasi.kompasiana.com%2F2014%2F07%2F27%2Fcontoh-kata-pengantar-666310.html&ei=2P_ZU8_kD8G3uASTrIDICA&usg=AFQjCNFUwbPGA_rHLDgLQ74AsLWMRf
31.7.2014. 11:24 :: Contoh Kata Pengantar
http://edukasi.kompasiana.com/2014/07/27/contoh-kata-pengantar-666310.html
31.7.2014. 11:39 :: Contoh Kata Pengantar
http://edukasi.kompasiana.com/2014/07/27/contoh-kata-pengantar-666310.html
31.7.2014. 11:58 :: Contoh Kata Pengantar
wiki.uco.edu/display/streamuco/Contoh Kata Pengantar Makalah
31.7.2014. 12:13 :: Contoh Kata Pengantar
wiki.uco.edu/display/streamuco/Contoh Kata Pengantar Makalah
31.7.2014. 15:19 :: Contoh Kata Pengantar
https://www.bersosial.com/threads/contoh-kata-pengantar-makalah.11340/
31.7.2014. 15:33 :: Contoh Kata Pengantar
https://www.bersosial.com/threads/contoh-kata-pengantar-makalah.11340/
31.7.2014. 15:36 :: Produsen Susu Kambing Etawa,jual Susu Kambing
http://andywibowo.com
31.7.2014. 16:41 :: Produsen Susu Kambing Etawa,jual Susu Kambing
http://andywibowo.com
Blog
ponedjeljak, lipanj 9, 2008
Djevojka od 18 godina iz Starog Brestja trazi roditelje kojima bi čuvala djete u svom stanu puno radno vrijeme po potrebi i duze, ima iskustva te voli rad s malom djecom.  
ponude na mail: ivana.pticar@hotmail.com
dadilja @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 19, 2008
Trazim ozbiljnu i odgovornu osobu za cuvanje malog djeteta u nasem stanu u Osijeku, zainteresirani neka se jave na broj telefona 091-66-101-66
dadilja @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008
 
Trazimo pouzdanu i odgovornu dadilju sa putovnicom
izmedju 20-55 god, za cuvanje dece uz kucne poslove-
zivimo u inostranstvu i nudimo, stan, htranu, placene
putne troskove, upotrebu telefona i naravno
platu-javiti se na tel +381-63-7282004
dadilja @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Mladi bračni par traži hitno dadilju ponude na broj : +41 76 205 23 05   ili e-mail adresu : lilly.arsa@hotmail.com
dadilja @ 13:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
novi oglas:     trazimo dadilju za putovnicom 20-55g koja je pousdana i odgovorna za nasu decu - zivimo u inostranstvu
381-63-7282004
dadilja @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 21, 2008
djevojka od 20 godina iz slavonije traži roditelje kojima bi čuvala djecu puno radno vrijeme u njihovom stanu . Ako ima itko zainteresiran neka mi se javi na mail : dadilja123@net.hr pa ču vam dati kontakt broj djevojke.
dadilja @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 18, 2008
JEDNA SUPER VIJEST KOJU BI ŽELJELA PODJELITI SA SVIMA VAMA.

POSTAT ČU MAMA DANAS SAM KUPILA TESTIĆ I VIDJELA PLUS I NEMOGU VAM OPISATI KOLIKO SAM SRETNA I KOLIKO MOLIM BOGA DA BUDE SVE UREDU , BILA SAM KOD GINEKOLOGA I TRUDNA SAM 7 TJEDANA NADAM SE DA ČE BITI SVE UREDU . PUSA I POZDRAV SVIMA.
dadilja @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, ožujak 7, 2008
JAVILA NAM SE JEDNA DJEVOJKA A OGLAS GLASI OVAKO :

-DJEVOJKA  OD 18 GODINA , ODGOVORNA TRAŽI RODITELJE KOJIMA BI ČUVALA DJETE U SVOM STANU U NOVOM BRESTJU. PUNO RADNO VRIJEME PO POTREBI I DUŽE .
PONUDE NA MAIL : ivana.pticar@hotmail.com





Ako ima iko zainteresiran ljepo bi bilo da mladoj djevojci pružite priliku i istovremeno shvatite da je možda ta djevojka prava i odgovorna dadilja za vašeg mališana. Vrijedi pokušati zar ne?
dadilja @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Danas sam baš razmišljala i pomislila zašto na ovaj blog nebi stavili nešto što če pomoč ljudima. Pošto se blog radi o tetama koje čuvaju djecu i o svemu ostalom šta ima veze sa djecom mogli bih ovdje napraviti nešto slično oglasniku znači ponude za posao ako netko traži dadilju može na mail dadilja123@net.hr napisat svoj oglas i kontak osobe mi čememo sve ponude napisati u postu da ljudi vide da postoje ponude za posao i tako pomoč ljudima kojima je potrebna dadilja i ljudima kojima je potreban posao. Pošto ima jako malo takvih stranica samo za dadilje ja mislim da če ova stranica biti od jako velike pomoči ljudima. Pa ako ima ljudi koji traže tetu čuvalicu bilo bi mi veliko zadovoljstvo da se povjerite na baš mojoj stranici i pokušamo zajedno nač pravu i odgovornu osobu za vaše djete .



BILO BI MI DRAGO KAD BI KOMENTIRALI ŠTA MISLITE O NOVOJ MOGUČNOSTI NA MOM BLOGU . JA MISLIM DA STVARNO TREBA POMOČ LJUDIMA NA BILO KOJI NAČIN I MISLIM DA ČE OVO STVARNO USPJET . SVAKIH PAR DANA ČU PONOVIT POST DA NOVI POSJETITELJI VIDE I AKO TREBAJU SE JAVE I OSTAVE OGLAS . SVAKO KO OSTAVI OGLAS ČE BIT U NAJKRAČEM MOGUČEM ROKU OBJAVLJEN  NA STRANICI .
dadilja @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 6, 2008
I dok je sve do prije nekoliko godina pojam spontanog pobačaja označavao neželjeni gubitak trudnoće prije 28. tjedna trudnoće, odnosno gubitak ploda lakšeg od 1.000 g, napredak i uspjesi perinatologije i neonatologije u zbrinjavanju djece teže od 500 g postavljaju zahtjeve za mijenjanjem ovih definicija. Danas smo prisiljeni pomaknuti granice definicije spontanog pobačaja na 24. tjedan, odnosno na težinu ploda manju od 500 g. Prijevremeni završetak trudnoće nakon ovog razdoblja, odnosno ako je plod teži od 500 g označuje se pojmom prijevremeni porod.

Najčešći razlog nastanka spontanog pobačaja leži na strani oplođenog jajašca: svaki drugi spontani pobačaj nastaje zbog nesposobnosti zametka za pravilan razvitak. Neki autori navode da je čak 70% svih spontanih pobačaja rezultat anomalija zametka. Abnormalnosti zametka nastaju kao posljedica kromosomskih anomalija ili kao posljedica štetnih egzogenih (vanjskih) utjecaja kao što su štetno djelovanje rendgenskog zračenja ili djelovanja organskih rastvarača i intoksikacije (intoksikacija živom).

Ove abnormalnosti se očituju poremećenim razvitkom oplođene jajne stanice kada dolazi do normalnog rasta trofoblasta iz kojeg se razvijaju plodovi ovoji i posteljica, ali ne dolazi do razvitka embrioblasta (dijela iz kojeg se razvija zametak). Ova vrsta spontanog pobačaja se označuje blighted ovum ili anembrionalna trudnoća (Windei, Windmole). Ukoliko se zametak u početku normalno formira, ali se potom prestaje registrirati srčana akcija embrija, govorimo o retiniranom spontanom pobačaju (missed abortion, Blutmole). Posebni oblik spontanog pobačaja kada dolazi do djelomične ili potpune grozdaste degeneracije trofoblasta naziva se mola hydatidosa (Blasenmole).

Uzroci pobačaja na strani majke obuhvaćaju anomalije maternice (1 - 5%), insuficijenciju vrata maternice (0.05 - 1%), hormonalne poremećaje (insuficijencija žutog tijela), febrilne infekcije majke (15 - 20%), psihičke čimbenike kao i imunološke razloge.

Spontani pobačaj se obično dijeli na biokemijski i klinički pobačaj. Biokemijski pobačaj označuje prekid trudnoće koja se nikada nije mogla klinički dokazati (ginekološkim i/ili ultrazvučnim pregledom). Kod biokemijske trudnoće i biokemijskog pobačaja tijek ove vrlo kratke trudnoće prati se isključivo biokemijskim parametrima: razinom ß-hCG u krvi. Među kliničkim pobačajima razlikujemo rani i kasni pobačaj. Rani pobačaj označuje neželjeni prekid trudnoće prije 16. tjedna trudnoće, a kasni pobačaj označuje završetak trudnoće nakon 16. tjedna. Oznaka klinički pobačaj ukazuje da se trudnoća pored biokemijskih parametara mogla dokazati i njen tijek pratiti ultrazvukom. Ukoliko se u jedne žene jave tri ili više spontanih pobačaja govorimo o habitualnim ili ponavljajućim spontanim pobačajima. Učestalost biokemijskih pobačaja je 40 - 45%, a učestalost kliničkih (ranih i kasnih) pobačaja iznosi 10 - 15%.

Najraniji znak spontanog pobačaja je krvarenje iz rodnice koje može biti različitog intenziteta. Uz krvarenje se najčešće javljaju bolovi u donjem dijelu trbuha, a kod kasnog spontanog pobačaja i otjecanje plodne vode. Nije svako krvarenje iz rodnice znak spontanog pobačaja, a osobito ako se radi o vrlo ranim oskudnim krvarenjima na samom početku trudnoće. Ovakova oskudna krvarenja mogu se javiti i tijekom procesa implantacije - implantacijsko krvarenje. Obzirom na moguće posljedice krvarenja u trudnoći, svako krvarenje iz rodnice mora se shvatiti ozbiljno i uvijek će se označiti kao prijeteći spontani pobačaj. Ukoliko uz krvarenje i bolove u donjem dijelu trbuha dolazi do istodobnog otvaranja vrata maternice, radi se o započetom pobačaju ili pobačaju u tijeku. U svim ovim slučajevima terapija je konzervativna i ekspektativna: prije svega strogo mirovanje uz terapiju gestagenskim pripravcima (Dabroston tab, Utrogestan kaps) koji na određen način desenzibiliziraju i opuštaju maternicu.

Mnogobrojne su dijagnostičke metode koje se primjenjuju u otkrivanju različitih uzroka spontanih pobačaja. Uz ginekološki pregled i transvaginalni (3D) ultrazvuk radi se histerosalpingografija, odnosno histeroskopija i laparoskopija. Uzimaju se brisevi vrata maternica, a krvnim pretragama se ispituje prisustvo antifosfolipidnih protutijela (LAC - lupus antikoagulans, ACA - antikardiolipin i ANA - antinuklearna protutijela) i stanje koagulacije (fibrinogen, fibrinoliza, trombociti) i bazalni hormonski status. Kod ponavljanih spontanih pobačaja obavlja se genetičko savjetovanje uz određivanje kariograma u oba supružnika radi uvida u kromosomski status.

U pacijentica s anomalijama maternice koriste se mali operacijski zahvati koji mogu znatno poboljšati izglede za urednom trudnoćom. Infekcija vrata maternice liječi se prema nalazu brisa, a insuficijencija vrata maternice postavljanjem šava (cerclage) na vrat maternice tijekom prvih znakova prijevremenog otvaranja vrata maternice u sljedećoj trudnoći. Odstupanja u hormonskom statusu liječe se odgovarajućom medikamentoznom terapijom. Povišen titar antifosfolipidnih protutijela liječi se niskim dozama acetilsalicilne kiseline, kortikosterodima, heparinom, intravenskom primjenom humanih imunoglobulina ili imunizacijom majke očevim leukocitima.

Alternativne mogućnosti: Ukoliko pušite, svakako se pokušajte riješiti ove loše navike: žene koje puše imaju dvostruko povećan broj spontanih pobačaja. Premda znanstvena istraživanja ne dovode u vezu kofein sa spontanim pobačajem, postoje naznake da više od jedne kave na dan tijekom prvog trimestra trudnoće povećava broj spontanih pobačaja. Otuda bi bilo pametno smanjiti ili izbaciti kofein prije začeća i tijekom trudnoće. Unatoč tomu što nakon jednog spontanog pobačaja nije povećan rizik pojave drugog spontanog pobačaja, većina žena s ovim iskustvom gubi povjerenje u svoje tijelo. Otuda je i najvažnije pitanje s kojim se mora suočiti svaka žena nakon spontanog pobačaja učenje ponovnog stjecanja ovog povjerenja.

Ako ste imali spontani pobačaj, nemojte trošiti puno vremena na pitanje zašto? Ustrajte u svojim osjećanjima, uzmite si dovoljno vremena da odtugujete za vašim gubitkom, a onda se ponovno pokrenite. U svojoj knjizi Žensko tijelo, ženska mudrost (Women's body, women's wisdom) Dr. Christiane Northrup ukazuje na izvanredno snažnu interakciju između emocija i hormonskih sustava uključenih u trudnoću. Načini na koje žensko tijelo prilagođava ono što osjeća o trudnoći različiti su, ali se svi prenose na imunološki i endokrinološki sustav. Istraživanja pokazuju da je endokrinološka neravnoteža posljedica emocionalnog stresa koji se često nalazi u žena koje imaju spontane pobačaje. Poteškoće s prihvaćanjem materinstva i ženske uloge ili ponizno prihvaćanje zahtjeva drugih uz taloženje napetosti u tijelu i osjećaj krivice što prati pobačaj dovodi do rasta frustracije koja na kraju može rezultirati tjelesnom bolesti. Uz promjenu odgovarajućih obrazaca ponašanja i unutrašnje izlječenje (psihoterapija), svladavanje osjećaja ljutnje pomaže prekidu začaranog kruga. Istraživanja pokazuju da se u ovakovim slučajevima uspješnost u sljedećoj trudnoći uz psihoterapiju penje na 80%, za razliku od 6% u žena koje zadržavaju naučene obrasce reakcije.



Dr. Vesna Harni  
  Literatura:

1. Voigt HJ. Pathologie der Frühschwangerschaft. Gynäkologe 1996. 29:165-178.
2. Kuhn U, Özömek H. Immuntherapie des habituellen Aborts. Gynäkologe 1996; 29: 200-206
3. Arbeitsgemeinschaft Immunologie in Gynäkologe und Geburtshilfe der DGGG. Stelllungnahme zur Diagnostik und Therapie des wiederholten Spontanaborte. Frauenarzt, 1999: 4:467-468


dadilja @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Porodica je primarna drustvena grupa i od fundamantalnog je znacaja za normalan zivot, rad i razvoj njenih clanova. Svojom unutarnjom organizacijom, nacinom zivota, medjusobnim odnosima, pruza zastitu, odgoj i pripremu za zivot njenih clanova. Dobra i ugodna, intimna i topla atmosfera u porodici, sigurnost koju pruzaju zdravi medjusobni odnosi, prvi su preduvjet uspjesnog razvitka licnosti. Temeljno obiljezje porodicnog odgoja, a i djecije potrebe, jeste roditeljski autoritet.

Porodica nauci dijete podredjivanju autoritetu roditelja, a time ujedno i priznavanju autoriteta uopce. Roditeljski autoritet je snaga koju su roditelji prikupili ranije, u sopstvenom licnom i drustvenom zivotu. Dijete se mora navikavati na drustvo razlicitih ljudi i kod njega treba odgajati otpor prema onome sto nije dobro. To se moze postici ako roditelji uzivaju autoritet, ako postoji disciplina i ako se roditelji koriste metodom nagrade i kazne.

Kaznjavanje

Glavni princip kad je u pitanju metoda kaznjavanja jeste znati naci mjeru.U odgoju se roditelji mogu koristiti kaznjavanjem, ali kaznu kao odgojno sredstvo treba primjenjivati sto rjedje i kada ne pomazu druga sredstva. Kazna se pojavljuje kao prirodna posljedica losih postupaka. Ona upozorava dijete da je postupalo kako ne valja i da takve postupke treba kazniti.

Kad se roditelji moraju posluziti kaznom kao odgojnim sredstvom, ona ne smije biti sredstvo ponizavanja, ne smije vrijedjati djetetovo dostojanstvo, ne smije ga ismijavati niti zlostavljati. Kazna treba da sadrzi osudu losih postupaka, ali i nadu u mogucnost popravka. Tako primjenjivana kazna djeluje pozitivno, a preduvjet je da bude adekvatna prijestupu, razumljiva djetetu i krajnje pravedna.

Vazno je da kazna djeluje, a njezino djelovanje vise ovisi o autoritetu osobe koja kaznjava nego o intenzitetu kazne. Kazna treba da je i u skladu s odredjenim okolnostima, a treba uzeti u obzir i individualne razlike. Na neko dijete ce djelovati i strogi pogled, a za neko drugo nije dovoljna ni mnogo stozija opomena. Ponovljeni prijestup zasluzuje nesto ozbiljniju kaznu.

Kazna djeluje jace sto se rjedje primjenjuje.
Kazne mogu biti vrlo razlicite. Dijete se moze kazniti i promjenom ponasanja prema njemu, iskljucenjem iz igre, oduzimanjem predmeta s kojima se igra i narusava red, uskracivanjem necega sto dijete voli, ali to ne smije biti nesto sto mu je prijeko potrebno za zivot i razvoj. Upozoravanje djeteta moze biti jako korisno odgojno sredstvo. Upozorenjem podsjecamo dijete na to sta treba ciniti, sta je njegova duznost, ali i na to sta ne smije ciniti. Najcesce se primjenjuje rijecima,pogledom, pokretom ruke,glave i slicno.

Nagradjivanje

Kad dijete ucini nesto dobro, primjerno se ponasa, kada se zalaze, prihvata i izvrsava svoje obaveze, treba mu odati priznanje. To je potrebno svakom covjeku, pa i djetetu. Moze se iskazati u obliku odobravanja, pozitivnog vrednovanja, podrzavanja. Priznavanje razvija samosvijest i povjerenje u sebe, te potice na daljnje zalaganje. Pohvala se, takodjer, moze smatrati izvjesnim vidom nagrade. Njome se odobrava postupak, izrice povjerenje ili priznanje. Pohvala upozorava na pozitivno, na sposobnosti i mogucnosti, jaca volju za radom, razvija samosvijest. Ako su roditelji dosljedni u tome da za dobre cinove izricu priznanja i pohvale, dijete ce shvatiti da dobra djela imaju ugodne posljedice.

Novcane nagrade i velike materijalne vrijednosti kao nagrade treba izbjegavati jer poticu na djelatnost iz koristoljublja. Ono donosi ne samo duhovno zadovoljstvo i roditeljevo priznanje nego i materijalnu vrijednost. Roditelj mora nastojati da ova nagrada ne postane sama sebi svrhom. Umjesto novcanih i materijalnih nagrada, bolje je da roditelji djeci daju podsticaj zdravog ljudskog nadzora koji podrazumijeva izgradjivanje djecijeg samopostovanja, teznje ka pozitivnoj komunikaciji, davanje bezuvjetne ljubavi. Izravna roditeljska paznja najveca je nagrara koju roditelj moze dati a dijete primiti.

Roditelj moze nagraditi dijete igrackom, cokoladom, ali moze i posebnim zauzimanjem za dijete, zagrljajem, zajednickom setnjom i razgovorom, odlaskom na izlet.
Djeciju poslusnost ne treba kupovati.
Duznost djece je da ucestvuju u porodicnim poslovima.

Izvor: Magazin za zenu i porodicu "Bosanska Sumeja"

dadilja @ 21:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Većina knjiga o odgoju i odrastanju najvećim se dijelom bave pitanjima – što učiniti kad se dijete loše ponaša, kako zadržati dosljednost, kako postići da dijete radi ono što žele odrasli i sličnim temama. Najveći dio sadržaja se odnosi na vrijeme kad se dijete ponaša loše, zaboravljajući pritom da je vrijeme kad se dijete ponaša dobro najbolje vrijeme za prevenciju lošeg ponašanja. Povratne informacije o tome koliko uživamo u našem odnosu najbolji su temelji za stvaranje sve jače povezanosti djeteta i roditelja.

Neki roditelji lako upadnu u zamku odgoja i previše se brinu o dosljednosti, postavljanju granica, precizno određuju kazne i razvijaju sustave bodovanja ponašanja pritom zanemarujući svo ono vrijeme kad se djetetu može dati pozitivna roditeljska pažnja i pohvala.

Ako ste se prepoznali u gornjem opisu, pročitajte nekoliko ideja kako i kada svom djetetu dati pohvalu i pozitivnu pažnju.

  1. Zaustavite se u trenutku kada se dijete ponaša dobro i pohvalite ga.
    Roditelji starog kova smatrali su da se dobro djetetovo ponašanje podrazumijeva, uspjeh u školi očekuje i dijete se ne hvali previše jer će se time pokvariti. Danas se zna da pohvala u odgoju treba biti barem nekoliko puta više od kazni, dijete treba pohvaliti za njegovo dobro ponašanje. Da bi roditelj znao kako se njegovo dijete ponaša, važno je da sudjeluje u što više djetetovih aktivnosti i prati njegovo ponašanje, ne zato da bi ga korigiralo kaznama, već da uhvati trenutak kad je dijete napravilo nešto dobro i pohvalilo ga.
  2. Nemojte čekati poseban trenutak.
    Za pohvalu nemojte čekati neki poseban trenutak, pohvalite dijete kad god učini nešto dobro.
  3. Budite jasni.
    U pohvali (kao i u kazni) potrebno je biti što specifičniji, npr. "Hvala ti što si bio strpljiv i sačekao da završim telefonski razgovor."
  4. Koristite fizičku pohvalu
    Osim pohvale riječima, vrlo moćna je fizička pohvala (zagrljaji, poljupci, namigivanje, tapšanja i sl.), ona ima posebnu snagu kod vrlo male djece.
  5. Povratnu informaciju dajte odmah
    Nemojte čekati da prođe vrijeme za pohvalu, ona (kao i kazna) najbolje djeluje odmah nakon ponašanja koje želite pohvaliti.
  6. Nemojte koristiti pohvale s nastavkom.
    Kad izričete pohvalu onda se na njoj i zaustavite, nemojte ju nastavljati izrekama poput: "Zašto se tako ne ponašaš češće."
  7. Pohvalite svoje dijete i drugima.
    Nazovite nekog i pohvalite dijete toj osobi u prisutnosti djeteta. Iskažite svoj ponos kako vam je lijep bio zajednički dan ili zajedničko vrijeme dok ste čekali drugog roditelja da se vrati s posla.
  8. Planirajte zajedničko vrijeme.
    Vaša nepodijeljena pažnja za dijete je najveća nagrada.
  9. Usmjerite svoja osjetila na dobra ponašanja.
    Umjesto da vodite unutarnje bilješke o tome kako i kada se vaše dijete loše ponaša, usmjerite se na bilježenje (u mislima ili na papiru) vremena kad uživate s djetetom i kada se ono ponaša dobro.
  10. mjesto da kažnjavate ono što nećete, nagradite ono što hoćete.
    Pokažite djetetu da vam je njegovo dobro ponašanje važnije od njegovog lošeg ponašanja i trudite se da u sebi održite balans i ne upadnete u zamku traženja lošeg ponašanja.
dadilja @ 21:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Prije nego išta poduzmete, pročitajte  i razmislite … 1.  Jeste li sigurni da loše ponašanje djeteta ne uzimate osobno i da ste u procjeni situacije ostali objektivni?

2.  Znate li da djeca najčešće testiraju granice dopuštenog i na taj način uče?

3.  Da li dovoljno često hvalite i potičete dijete u njegovom dobrom ponašanju?

4.  Jeste li dobro razmislili o tome  je li kazna logična i u skladu sa situacijom, te dobi djeteta?

5.  Znate li da dijete stvari vidi crno-bijelima i da nije u stanju shvatiti izuzetke od pravila? Dijete misli da mu roditelji lažu kada se ponašaju nekonzistentno.

6.  Znate li da djeca sve uzimaju osobno? Ona vrlo teško shvaćaju da kritizirate samo njihovo ponašanje, već misle da su loše osobe i zbog tog se srame i odbijaju komunikaciju. Potrebno je uvijek naglašavati da je pogreška u ponašanju, a ne u djetetu.

7.  Omogućujete li djetetu bezbroj mogućnosti da vam pomogne u svakodnevnom životu? Djeca vole pripadati i vole se osjećati korisnima. Roditelji ih često obeshrabljuju rečenicama – «Premalen si» - kad im to kažemo, često postanu buntovni.

8.  Uvažavate li činjenicu da djeca imaju različit pojam o vremenu? Za njih je minuta duga poput sata.

9.  Znate li da je ponekad  najbolje ostati pasivan? Uvijek razmislite o potrebitosti intervencije. Djeca najčešće sama uspiju riješiti svoje probleme. Ponekad svojim uplitanjem izazivamo u djeteta prkos i nastavak lošeg ponašanja.

10. Možete li govoriti mirnim i staloženim glasom i da ne postupate iz afekta?

11. Znate li da oba roditelja trebaju dijete odgajati zajedno? Ako se i ne slažete s nekom reakcijom ili odlukom partnera, sačekajte kraj situacije i tada razgovarajte sa partnerom bez prisustva djeteta . Sugestije partnera ne shvaćajte osobno.

12. Jeste li dovoljno oprezni u procijeni situacije?

13. Disciplinirate li samo onda kad je nužno i da li je ova situacija takva?

14. Jeste li spremni dati samo jedno upozorenje prije izvršenja posljedica?

15. Jeste li spremni biti dosljedni bez obzira na sve?

16. Znate li kako pravilno provesti - time out? Dijete se uputi na tiho i mirno mjesto odvojeno od drugih članova obitelji. Dužina time outa dobno je određena – za malu djecu do max.10 min, a nakon 10 god. života 20 i više. Drugi način određivanja dužine trajanja je za svaku godinu života po minutu ili dvije (za stariju djecu).

17. Znate li da je nakon provođenja kazne potrebno razgovarati sa djetetom o onome što se dogodilo i objasniti mu zašto je kažnjeno i što od njega očekujete?

dadilja @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
MM    Kako pravilno odgajati dijete? Koji sve oblici odgoja postoje? Koje rečenice govoriti a koje nikad, ali baš nikad ne smijete izreći svome djetetu? Pročitajte...

ODGOJ U OBITELJI

Brojna istraživanja o oblikovanju osobnosti govore o obitelji kao o najsnažnijem čimbeniku tog oblikovanja (prema pedagogu dr.Vukasoviću). Obitelj najjače djeluje u predškolsko i mlađe školsko doba, ali je njezin utjecaj iznimno bitan i dalje jer je obitelj prirodna sredina u kojoj čovjek živi i za koju je vezan od rođenja do smrti. U prvom razdoblju djetetova života, obitelj je najpogodnija sredina za razvitak i odgajanje djeteta. Obitelj djeluje vrlo snažno na dječje emocije i na razvijanje toplih ljudskih odnosa.

Prirodna je i društvena funkcija roditelja da djeci prenesu najbolje od svog tjelesnog, intelektualnog, moralnog, emocionalnog života. Veliki pedagozi govore da dijete gleda na život kroz prizmu obiteljskog života i da mu je obitelj ogledalo života. Međusobni odnosi roditelja i drugih članova obitelji privlače njegovu pozornost - dijete ih promatra, prihvaća i oponaša. U obitelji se formiraju djetetovi društveni stavovi, navike za red i rad i društveno ponašanje.

Roditelj je najbliži krvni srodnik - on se brine o svom djetetu trajno, daruje mu svoju ljubav i nježnost, druži se s njim, igra i raduje. Zajednički život, zajednički interesi, zajedničke radosti i problemi, ljubav roditelja prema djeci i djece prema roditeljima, čvrsto ih međusobno povezuje i stvara posebne mogućnosti odgojnog djelovanja.
Velike mogućnosti odgojnog djelovanja potvrđuje i činjenica da su djeca najviše vezana uz obitelj u najranije doba kada su i najosjetljivija za odgojne utjecaje i kada se postavljaju temelji buduće osobnosti. Stoga je obitelj prva prirodna škola humanizacije mladog čovjeka.

Odgoj počinje u obitelji - u njoj se rađa novi život i u njoj započinje proces ljudskog razvitka i oblikovanja. U prirodnim uvjetima života, u obiteljskom domu započinje proces socijalizacije - tu dijete upoznaje druge ljude, uspostavlja prve kontakte, prihvaća načine i razvija navike kulturnog ponašanja.
U obitelji dijete čini prve korake u život. Mladom ljudskom biću potrebna je pomoć i podrška u razvitku. Samo roditelji i intimni obiteljski odnosi mogu imati toliko razumijevanja i strpljenja, upornosti, suosjećanja, odricanja i nesebične pomoći djeci u procesu njihova razvitka.

Preduvjet dobrog obiteljskog odgoja su skladni (ne savršeni, jer takvih niti nema) obiteljski odnosi. Oni osiguravaju stabilnost obitelji, ugodnu i privlačnu atmosferu za sve članove. Skladan, uravnotežen i harmoničan obiteljski život, međusobna ljubav i povjerenje izvanredno pozitivno djeluju na oblikovanje osobnosti djeteta.

Shvaćanja o odgoju djece mijenjala su se kroz povijest, a i danas su različita u različitim dijelovima svijeta. Na promjene koje su se zbivale u tom području zaslužne su znanstvene spoznaje iz područja pedagogije i psihologije te drugih srodnih znanosti. Konvencija o pravima djeteta (1989.) problematizirala je dječja prava i nastoji ih zagarantirati svakom djetetu. No, i danas smo svjedoci, usprkos nastojanjima znanosti, da se dječja prava krše i ne poštuju.
Odrasle osobe odgovorne su za to da se dječja prava poštuju jer su ona i nastala iz potrebe da se posebno istaknu dječja prava s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost djece. Život u skladu s dječjim pravima koja proizlaze iz njihovih potreba potrebno je organizirati i u samoj obitelji, a postupci koji roditelji primjenjuju prema svojoj djeci utječu na formiranje njihovog odgojnog stila.

Odgojni stil koji preteže u obiteljskom odgoju ima velikog utjecaja na razvoj djetetove osobnosti i na njegovo ponašanje. Obično i u većini obitelji nema čistog odgojnog stila nego različitih mješovitih tipova pristupu u odgoju. No, valja znati osnovne karakteristike pojedinih odgojnih stilova, prepoznati principe djelovanja te ako su dobri zadržati ih u odgojnom djelovanju, a ako nisu potrebno ih je osvijestiti i mijenjati.

Kruti odgojni stil karakterizira jaka moć roditelja, a emocionalni život djeteta stavlja se po strani. Dijete se često kritizira, zastrašuje i posramljuje. Uglavnom se ističu negativne strane djeteta i „sve ono što dijete nije dobro napravilo".

U autoritativnom odgojnom stilu prisutno je kažnjavanje, veliki dio komunikacije između roditelja i djeteta svodi se na zapovijedanje i naređivanje, a ako se zapovijed moćnijeg, dakle, roditelja ne izvrši slijedi kazna. Kao rezultat takvih obrazaca roditeljskog ponašanja djeca su uplašena, teško se uključuju u igru, gube povjerenje u okolinu te stječu lošu sliku o sebi. Djeca mogu pokazati nepoželjne i neprihvatljive oblike ponašanja kad nisu s roditeljima. Djeca koja žive u takvom okružju često su pred roditeljima poslušna i to iz straha od roditeljske kazne. Zbog nesigurnosti u roditeljsku ljubav sklona su promjenama raspoloženja, povučena su i bojažljiva, a može se pojaviti i agresivnost. U slučaju prisile i tjelesnog kažnjavanja, djeca u ponižena, nezadovoljna, nepovjerljiva, niske razine samopouzdanja. Takva djeca često se brinu kako će udovoljiti roditeljima, a ne riješiti neki problem koji im je na putu.

Ravnodušni odgojni stil obuhvaća takve odnose u kojima dijete ima previše slobode te nema postavljene granice između dobrih i loših postupaka. Kod roditelja je prisutna emocionalna hladnoća, a time dijete ne osjeća ljubavi, sigurnost i zaštitu od roditelja.
Djeca koja rastu u takvom okružju mogu postati neprijateljski raspoložena i često pružaju otpor pravilima ponašanja u grupi pa ih vršnjaci mogu odbacivati što uzrokuje njihovu manju društvenu uspješnost.

Popustljivi odgojni stil karakterizira često popuštanje djetetovim prohtjevima, odnosno roditelj ne razlikuje djetetove želje i potrebe. Roditelji ne nastoje biti dosljedni u pristupu djetetu pa mu ponekad istu stvar ili aktivnost odobravaju, a ponekad zabranjuju. Dijete ne nazire odgojne granice i zbunjuje se. Takvo postupanje s djetetom može razvijati nesigurnost djeteta i nisku razinu samopoštovanja, a moguće su pojave dječje impulzivnosti i agresije kao rezultat nejasnih ili nepostojećih granica.

U demokratskom odgojnom stilu roditelj i dijete grade pozitivan odnos. Prema djetetu, iskazuju se osjećaji, ljubav i toplina, a dijete se prihvaća onakvo kakvo jest. Ovaj odgojni stil najpogodniji je za razvoj djeteta. U demokratskom odgojnom stilu kažnjavanje se izbjegava, traže se optimalna rješenja i puno se razgovara sa djetetom. Dijete suodlučuje što želi raditi, roditelji mu pružaju izbor između dobrih i kvalitetnih aktivnosti. Dijete se uključuje u život obitelji i na taj način ispunjavaju se djetetove potrebe, potreba za ljubavlju i pripadanjem, potreba za igrom i zabavom, potreba za slobodom, potreba za osjećajem uspjeha i postignuća. Roditelji koji primjenjuju demokratski odgojni stil znaju da nisu savršeni te da mogu pogriješiti u odnosu s djetetom. Svojim primjerom roditelji uče djecu razgovarati i pregovarati o raznim situacijama, ali i to da svatko može pogriješiti i da je važno grešku uvidjeti i pronaći načina kako je ispraviti. Dijete odgajano demokratskim odgojnim stilom gradi visoko samopouzdanje, ima pozitivnu sliku o sebi, može se uživjeti u osjećaje drugih. Demokratski odgojni stil pokazao je dugoročno najbolje odgojne učinke - djeca slobodno i spontano izražavaju svoja razmišljanja i emocije. Imaju dobro razvijene društvene vještine i dobre odnose sa vršnjacima koji ih prihvaćaju. Osim toga, pokazalo se da djeca odgajana po načelima demokratskog odgojnog stila lakše prebrode stresne i frustracijske situacije.

Kako postupati s djecom u različitim, svakodnevnih situacijama u obliku „instant" primjenjivih recepata za roditelje - nema. Odgojni postupci (isto kao i obrazovni) u velikoj mjeri ovise o individualitetu djeteta pa je najbolje rješenje osloniti se na poznavanje djeteta pa tek onda odlučiti o odgojnom postupku.

Općenito, većina stručnjaka smatra da treba podržavati ponašanja koja cijenimo kod djece (primjećivanjem, konkretnom pohvalom), a na neprikladna primjereno reagirati. Primjerena i optimalna reakcija odrasle osobe ovisi o samom djetetu, ali i o odrasloj osobi (karakteristike ličnosti, stres itd.) i o situaciji u kojoj se neko ponašanje zbiva. U obzir treba uzeti djetetovu kronološku dob, temperament djeteta, njegove razvojne potrebe i mogućnosti. Raspon reakcija odrasle osobe tada će se kretati od skretanja pozornosti ili zamjene motiva do individualnih razgovora s djetetom u kojima će se nastojati pobuditi djetetovo razumijevanje određene situacije ili aktivnosti.

Za uspješan odgoj u obitelji važan je dogovor roditelja (skrbnika) o odgojnim granicama. Tijekom djetinjstva dijete nastoji ispitati granice koje pred njega postavljaju njegovi najbliži i to je posve normalno. Bitno je da su odgojne granice postavljene razumno i u skladu s razvojnim potrebama i mogućnostima djeteta te da štite njegov osobni integritet.

Djetetu je nužan osjećaj sigurnosti. Odrasla osoba mora mu reći i pokazati što je poželjno i prihvatljivo ponašanje, a neke upute o tome ponekad je potrebno puno puta ponoviti sve dok ih dijete ne prihvati i usvoji. Pri tome valja imati na umu dosljednost. Ako svom djetetu danas nešto dopustite i na to gledate s odobravanjem, a sutra mu istu takvu aktivnost strogo zabranite zato što ste umorni ili neraspoloženi, takav oblik ponašanja odrasle osobe može zbunjivati dijete i ono neće znati što se od njega očekuje. Dugoročno, takve akcije odrasle osobe mogu uzrokovati nesigurnost djeteta.

NE NAPADAJTE DIJETE - NAPADNITE PROBLEM!

Uvijek treba imati na umu da nikada ne smijemo napadati dijete kao osobu, nego problem (prema riječima dr. sc. D. Maleš). Neprimjereno postupanje odrasle osobe može imati dugoročne posljedice po dijete.

NE GOVORITE DJETETU DA ONO NIJE DOBRO.

Image

 

Ovakve izjave direktno šalju djetetu poruku da je zločesto. Riječ zločesto je vrlo gruba i ako je pomno analizirate (zlo - čini - često), uočit ćete da je toliko ružna da se zapravo ne može odnositi na djecu (iako se često koristi).

NEMOJTE POSRAMLJIVATI, POTCJENJIVATI, PONIŽAVATI DIJETE:

Image

 

Poruke ovakvog tipa dijete doživljava vrlo duboko. Djetetu se ruši samopouzdanje i pozitivna slika o sebi.

NEMOJTE GA USPOREĐIVATI S DRUGIMA:

Image

 

Ne zaboravite da je vaše dijete posve jedinstveno i neusporedivo niti s jednim drugim bićem (čak niti s braćom i sestrama). Djeca prolaze kroz iste ili slične razvojne faze, ali se svako dijete razvija svojim vlastitim tempom. Roditelj mora prihvatiti svoje dijete onakvim kakvim ono jest.

NEMOJTE UPOZORAVATI SAMO NA NEDOSTATKE:

Image

 

Potrudite se da u djetetu vidite što više lijepih i dobrih osobina koje ćete njegovati i poticati jer želite da ih dijete zadrži i kad odraste. Ako smatrate da dijete nije nešto učinilo kako treba, recite mu to konkretno, ali isto tako konkretno pohvalite nešto što želite da vaše dijete nastavi činiti (pr. „Danas mi se svidjelo kako si s Anom podijelio svoje igračke! Bio si pravi prijatelj!")

I NIKAD, ALI BAŠ NIKAD NE RECITE DJETETU (ČAK NI U ŠALI):

Image

 

U svakom trenutku dijete se treba osjećati voljeno i željeno, čak i kad se ljutite na njega. Imate se pravo ljutiti na svoje dijete (to je ljudski), ali i dijete ima pravo biti voljeno (potreba za emocionalnom vezom djetetu je jedno od temeljnih potreba i prava).

Mnogi roditelji danas imaju brojne obveze. Rijetke su obitelji koje se odlučuju da jedan od roditelja ili skrbnika isključivo zbog odgoja djece ostaje kod kuće. Takve pojave u prošlosti (pa čak i nedavnoj) bile su vrlo česte. Današnja obitelj obično je sastavljena od roditelja i djece pa izostaje pomoć drugih srodnika. Roditelji su uglavnom zaposleni i većini njih ostaje vrlo malo vremena oslobođenog poslovnih obveza. Svi bi oni željeli što više vremena provoditi sa svojom djecom, no jasno je da dio dana moraju posvetiti drugim područjima svog života.

Preporuka suvremenim obiteljima glasi da vrijeme koje im je na raspolaganju s djecom provedu na kvalitetan način - opuštena igra (koja će pozitivno djelovati i na dijete i na roditelja), šetnje prirodom, zajedničko čitanje, sportske aktivnosti, kreativne aktivnosti itd. Bitno je da se roditelj prepusti druženju s djetetom i da dijete osjeti da je voljeno i prihvaćeno.

dadilja @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Marta i vrtić

Članak preuzet iz časopisa "Dijete, vrtić, obitelj" (zima 2008.)
Izdavač: Pučko otvoreno učilište korak po korak
Jelena Baković, majka djevojčice Marte
Trogir

 

Ja sam mama šestogodišnje Marte – umiljate, svojeglave i živahne djevojčice. Tročlana smo obitelj i živimo u Trogiru. Od ostalih mama razlikujem se samo po tome što za Martino odrastanje treba puno više roditeljskog angažmana, nego kod 'prosječne' djece. Ja sam naime, mama djevojčice s posebnim potrebama koja je rođena u 36. tjednu trudnoće zbog zastoja u rastu. Marta je pri porodu težila 1800g, s APGAR ocjenom 9/10 te je zadržana na liječenju na neonatologiji KBC Split. Tijekom boravka na neonatologiji ustanovljeno je da je Marta prenatalno imala infarkt jedne od četiri moždane arterije. Posljedica infarkta je trajno relativno veliko oštećenje mozga, a Marta je time postala kandidat za razvoj cerebralne paralize te niza drugih poteškoća. Teško mi je sada opisati kako smo se tada osjećali. Spoznaja o tako velikom oštećenju mozga činila me beskrajno tužnom, uplašenom i nemoćnom. Svi mi zamišljamo kako bi nam djeca trebala izgledati i tijekom trudnoće se bojimo hoće li s bebom sve biti u redu, no kad stvari krenu krivim tokom, ostajemo u čudu kako se sve zapravo dogodilo. Ne mogu reći da sam sebi postavljala pitanja zašto baš nama, ali me mučilo pitanje zašto baš Marti. Jednostavno, na varijantu opsežnog oštećenja mozga nisam bila spremna. Moj muž je tada bio onaj koji je razgovarao s liječnicima, sumanuto 'surfao' Internetom i meni servirao podatke onako kako sam ih bila u stanju primati. Imali smo sreću da je Martu na neonatologiji vodila vrlo strpljiva liječnica koja nas je hrabrila da se radom i vjerom u sebe mogu napraviti čuda. Tijekom godina beskrajnog vježbanja i rada s Martom, često se sjetim riječi dr. Polić i beskrajno sam joj zahvalna na optimizmu kojim nas je hrabrila. S godinama, radeći s Martom, sve sam bolje razumijevala pravu težinu njezinog oštećenja, ali i otkrivala da je radom moguće pomicati granice dijagnoze.

Život na strunjači

Martino stanje u prvih šest mjeseci života postajalo je sve lošije. Desna strana tijela joj je bila sve ukočenija, a šaka se svakim danom sve više zatvarala iako smo radili sve što su nam u splitskoj bolnici preporučili. Shvatili smo da moramo uzeti stvar u svoje ruke. Promijenili smo fizijatra i počeli raditi s dr. Svetislavom Polovinom koji je oformio tim ljudi koji će zajedno s nama raditi na prevladavanju Martinih poteškoća. Dr. Polovina je smatrao da Marta unatoč teškom oštećenju ima potencijala te da je vrijedno pokušati napraviti sve da se Marta na prvi pogled što manje razlikuje od druge djece. Od tada je Marta uključena u program cjelodnevnog vježbanja koji smo provodili kod kuće, a svaka tri do četiri tjedna smo odlazili u Polikliniku 'Prof. Milena Stojčević Polovina' na edukaciju za daljnji rad s Martom. Od promjene terapije, Marta je počela napredovati. Napredovala je sporo, ali je fizijatar uvijek bio zadovoljan i hrabrio nas da izdržimo. Prvih pet godina vježbanja živjeli smo na strunjači, a u Zagreb odlazili po dašak energije i nova znanja te se na strunjaču opet vraćali kako bi Marta što bolje napredovala i na kraju bila što samostalnija. Od druge godine počeli smo raditi s defektologinjom Tamarom Crnković u istoj Poliklinici. Tamara nam je ukazala na važnost poticanja svih aspekata djetetove osobnosti i od nje smo puno naučili.

Marta je prohodala s četiri i pol godine, a danas hoda kao i svi ostali vršnjaci. Ima diskretnu hemiparezu, oblik cerebralne paralize kod koje je zahvaćena jedna strana tijela, koja se najviše očituje u lošijem korištenju desne ruke. Pametna je i bistra djevojčica, iako ima blagih poteškoća s održavanjem pažnje. U svrhu još bolje rehabilitacije, prof. Milena Stojčević Polovina je predložila da Marti nabavimo terapijskog psa koji će joj još više pomoći da kroz igru i šetnje sa psom prevlada manjkavost desne ruke. Spok je stigao prošlog Božića i to je zaista najljepši poklon koji je Marta mogla zamisliti. Pokazalo se da je Marta uz psa postala puno otvorenija i slobodnija prema nepoznatim ljudima. Spok joj pomaže bolje koristiti desnu ruku. Kad je Spok u pitanju, nije joj nikakav problem održavati pažnju, bilo kroz šetnju s njim ili jednostavno igru po kući i dvorištu. Spok je postao ravnopravni član naše obitelji i svi ga neizmjerno volimo.

Roditeljska snaga

Budući da je naš rehabilitacijski tim većinom u Zagrebu, sav posao oko Martine rehabilitacije odrađivali smo sami i nismo smatrali da to treba raditi itko osim nas. Mislim da su educirani roditelji uvijek bolji terapeuti nego terapeut profesionalac iz jednostavnog razloga što je roditeljska ljubav ipak neuništiv motiv da se uvijek ide naprijed. Ono što roditelji ne mogu odraditi sami, to je socijalizacija djeteta. Kad je Marta imala pet godina, defektologinja je predložila da Martu upišemo u vrtić te da isti pohađa jedan do dva puta tjedno po dva sata. Nisam mogla ni zamisliti da bi upis Marte u vrtić mogao predstavljati ikakav problem. Priča se doduše, otkotrljala u meni neobjašnjivom smjeru. Mislim da svako dijete ima pravo na redoviti vrtić, pa tako i djeca s posebnim potrebama. Hrvatska je potpisnica međunarodne Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Prema Konvenciji, osobe s invaliditetom ne smiju biti diskriminirane na bilo koji način zbog svog invaliditeta.

Nadobudno sam se kod prijateljica iz susjedstva raspitala o odgajateljicama u mjesnim vrtićima. Sve one su svoju djecu, a Martine prijatelje, željele upisati kod jedne odgajateljice u najbližem vrtiću. Otišla sam se informirati u taj vrtić. Vrtićka pedagoginja me ljubazno primila, ali nije bila oduševljena mojim odabirom odgajateljice. Predlagala mi je druge vrtiće u gradu, a ja sam opet smatrala da je bolje da Marta ide u najbliži vrtić, u grupu u kojoj već ima troje poznate djece i inzistirala sam na razgovoru s odgajateljicom. Razgovor je za mene bio deprimirajući. Odgajateljica mi je rekla da se ona zapravo boji u grupu primiti 'takvo dijete' te da ona nije educirana za rad s djecom s posebnim potrebama. Pokušala sam je uvjeriti da ni ja nisam bila educirana za majku djeteta s posebnim potrebama, ali da čovjek može naučiti sve što zaželi i što mu u životu treba te da bi joj Marta mogla biti velik izazov u radu. Odgajateljica je spomenula i mogućnost odbacivanja Marte od strane druge djece. To me još više iznenadilo. Takvo odbijanje suočavanja s novim i izazovnim situacijama nisam očekivala, a pogotovo ne argumente koje sam čula. Vjerovala sam kako su otvoreno srce i um osnovni preduvjet odgajateljske struke.

U potrazi za vrtićem

Osjećala sam se tužno, prazno, odbijeno iz meni neshvatljivih razloga. Nisam ni pomišljala da odgajatelji mogu odbiti upisati dijete u vrtić. Vjerovala sam kako bi stručno osoblje vrtića trebalo obaviti razgovor s odgajateljicom u čiju grupu roditelj želi upisati dijete te joj kasnije pružiti svu moguću podršku u radu.

Moje je osobno uvjerenje da je različitost prednost, a ne nedostatak te da je svijet ljepši zato što smo svi različiti. Iz mojeg školovanja se sjećam samo dvije osobe s posebnim potrebama. Nije li tužno da su prije trideset godina djeca poput moje kćeri bila sklonjena od pogleda društva kao da ne postoje? Činjenica je da djeca s posebnim potrebama postoje te je obaveza i dužnost svakog društva pružiti im mogućnost integracije u redovni sustav odgoja i obrazovanja Moja kći me naučila da mogu biti bolja osoba, a ja sam joj kao roditelj dužna osigurati kakav takav start u životu. To je moja misija i nema sustava koji će me spriječiti da to ostvarim.

Preskočili smo vrtić u Trogiru i krenuli u veliki grad Split tražiti mjesto za Martu. Prema preporuci smo došli na zakazan razgovor u prvi vrtić. Sa sobom smo donijeli i nalaze fizijatra, defektologa i njihovu toplu preporuku da se Martu integrira u redoviti vrtić. Imali smo čak i nalaz psihologa koji je potvrđivao da je Marta jedno sasvim prosječno dijete. Na razgovoru su nas dočekale defektologinja, pedagoginja i psihologinja jer nam je rečeno da povedemo i Martu. Kod kuće smo razgovarali o tome kako idemo na razgovor za upis u vrtić i kako Marta mora pokazati što zna i biti ljubazna prema tetama. Marti se svidjela ideja i rado je krenula na razgovor. Ponijeli smo i Martine didaktičke igračke. Po ulasku je Marta spremno sjela za dječji stolić očekujući da će netko sjesti nasuprot nje. No, nitko nije sjeo. Budući da sam Martu pripremila da će netko s njom razgovarati, s druge strane stola sjela sam ja i s njom se počela igrati igračkama koje smo donijeli. Defektologinja je stajala iza mojih leđa, komentirajući samo da se vidi kako se s djetetom puno radi. Pedagoginja i psihologinja nisu ni pokušale ostvariti neki kontakt s Martom. Kad je razgovor završio, rečeno nam je da će tim donijeti odluku te da će nam se javiti. S razgovora smo izašli jadni i poniženi.

Pitala sam se kakvu poruku šaljem Marti kad je prisiljavam da razgovara s osobama koje je doživljavaju samo kroz prizmu njenih nemogućnosti. Zar je njezin sporiji hod razlog za isključivanje? Osjećala sam se tužno, ali nisam mogla vjerovati da je dva sata tjedno, koliko smo mi tražili u tom vrtiću, mogao biti problem, a kamoli da će odgovor biti negativan. Kasnije je na intervenciju kod ravnateljice vrtića mjesto za Martu nađeno, ali ja nisam imala povjerenja u vrtić s takvim stručnim timom. U telefonskom razgovoru s defektologinjom, koja nas je željela obavijestiti o tome da su za Martu našli mjesto u vrtiću, nisam mogla prešutjeti da smo povrijeđeni. Iz njezinog odgovora nisam bila sigurna je li razumjela poruku.

Pravo na vrtić

Potražila sam informacije na forumu Pučkog otvorenog učilišta Korak po korak, koje u svojim programima potiče inkluziju djece s posebnim potrebama u redoviti predškolski i školski sustav. Tamo mi je voditeljica predškolskog programa obećala da će mi pomoći naći mjesto za Martu. Krenula je u akciju i prvo kontaktirala vrtić u Trogiru. Tamo su joj objasnili kako će ipak pronaći mjesto za Martu, ali sam ja u sebi bila odustala od Trogira nakon prvog lošeg dojma. Znam da će ispasti kako sam tvrdoglava i svojeglava, ali mislim da je jako važna poruka koju svojim stavom šaljem svojoj kćeri. Sve ovo vrijeme jako sam se bojala toga da će Martu kad-tad netko izrugivati ili odbijati zbog njenih poteškoća te sam je učila da se na to ne obazire. Isto tako sam vjerovala da ako kod upisa u vrtić ne postoji jasna dobra volja, onda nije dobro da Martu upišem u taj vrtić. Mislim, naime, da je pozitivan stav osoblja vrtića najvažniji za uspješnu inkluziju djeteta s posebnim potrebama. Stav da nama Martinim upisom netko čini uslugu je loš i ja takvu uslugu nisam željela budući da moje dijete ima pravo na vrtić kao sva ostala djeca.

Nakon dogovora o tome da se traži vrtić u Splitu, Korak nam je dogovorio razgovor u vrtiću Marjan. Tamo su nas dočekale logopedinja, pedagoginja, psihologinja i medicinska sestra. Razgovor je bio topao. Pedagoginja je sjedeći s Martom na podu čitala slikovnice, a mi smo obavili jedan topao i ljudski razgovor. Rečeno nam je da će oni za Martu naći mjesto. Budući da je logopedinja iz Trogira, rekla nam je da postoji jedna odgajateljica u Trogiru koju bi ona jako preporučila. Ponudili su nam da oni interno pokušaju razgovarati s upravom tog trogirskog vrtića da se Marta ipak upiše tamo. Nakon nekoliko dana javila mi se psihologinja DV Marjan i rekla kako su za Martu našli mjesto u jutarnjoj grupi najbližeg vrtića u Trogiru.

Idemo u vrtić

Nisam mogla vjerovati da će Marta ići u najbliži vrtić, no to mi se činilo ipak elegantnijim rješenjem od toga da je vodimo u Split. Otišla sam na razgovor s pedagoginjom i upoznala odgajateljicu Ivu. Iva mi se svidjela jer zapravo nije radila nikakvu posebnu razliku između upisa Marte i upisa nekog djeteta bez posebnih potreba. Imala je pozitivan stav prema Marti i mislim da je to ključ koji je otvorio vrata Martinog srca. Za početak smo Marta i ja krenule u vrtić zajedno. Odgajateljica Iva je svojom blagošću pridobila Martino povjerenje i nije bilo većih problema. Nakon tri mjeseca u vrtiću, shvatili smo da bi Marta mogla dolaziti i bez mene. Marta je pristala i radosno krenula u vrtić. Nedugo nakon toga u Martinu grupu primljena je odgajateljica Dijana, pripravnica koja se Marti također svidjela. Tijekom prve godine boravka u vrtiću, Marta je polako počela sudjelovati u zajedničkim grupnim igrama i vrtićkim aktivnostima, ali sam imala osjećaj da još uvijek nije ravnopravni član grupe, bar što se djece tiče. Uz pristanak ravnatelja, s odgajateljicama sam se dogovorila da ćemo djeci predstaviti Spoka, Martinog terapijskog psa. Kod kuće smo napravili plakat o Marti i Spoku i izložili ga u vrtiću. Plakat je pobudio veliko zanimanje djece. Nakon toga smo doveli Spoka u vrtić i predstavili ga Martinim prijateljima. Djeca su s posebnim zanimanjem promatrala Spoka i raspitivala se o njemu, a Martu su prihvatili kao ravnopravnog člana grupe.

Prvu godinu boravka u vrtiću Marta se više igrala, a manje sudjelovala u aktivnostima poput ctranja, modeliranja i svega što odgajateljice s djecom rade. Odgajateljice nisu inzistirale da se ona uključi u aktivnosti smatrajući da je najvažnije da Marti u vrtiću bude ugodno. Cijelo ljeto Marta je kod kuće zapitkivala kad će opet ići u vrtić. Na jesen je jedva dočekala ponovni susret s djecom. Nije joj uopće bilo važno što su neka djeca otišla u školu, a neka nova došla. Odgajateljice Iva i Dijana su bile tu i to je bilo najvažnije. Primijetila sam da ove godine puno više priča o tome što su radili, a one su mi potvrdile kako rado sudjeluje u zajedničkim aktivnostima. Ove jeseni je na panou vrtića osvanuo prvi Martin crtež na temu jeseni koji mi je s velikim ponosom pokazala. Od posljednje kontrole kod fizijatra i defektologinje, Marti je program vježbanja skraćen te smo dogovorili da će vrtić pohađati četiri puta tjedno. Zadovoljna sam jer je moja kći jedva dočekala da kao druga djeca svaki dan ide u vrtić. Nije li to prava pobjeda? Kroz komunikaciju s odgajateljicama Ivom i Dijanom i vrtićkom pedagoginjom, shvatila sam da su i u vrtiću zadovoljni jer su uspješno integrirali Martu. Ni danas mi nije jasno zašto je Martin upis bio takav problem kad je zaista bilo pitanje samo mrvicu dobre volje. Na kraju se pokazalo kako su njenim upisom profitirali svi – i Marta, i djeca, i vrtić kao ustanova. Ja sam jako zadovoljna jer imam dijete koje zadovoljno i veselo odlazi u vrtić, a osjećam i opće zadovoljstvo odgajateljica i osoblja vrtića. Pokazalo se da jedan 'relativno mali' vrtić može puno uspješnije integrirati dijete s posebnim potrebama, nego neki veliki gradski vrtići za koje sam sigurna da imaju puno veći odabir mogućnosti od trogirskog vrtića.

Mijenjajmo se

Na kraju ipak moram reći ponešto i o općem stavu prema djeci s posebnim potrebama koji bi trebalo unaprijediti. Pri upisu u vrtić djeca s posebnim potrebama formalno imaju prioritet upisa, a meni nikako nije jasno zašto se onda stvar oko njihovog upisa komplicira. Nepošteno je da druga djeca ne moraju prolaziti dodatne procjene od strane stručnog osoblja vrtića, dok djeca s posebnim potrebama obavezno moraju doći na razgovor. Martu su ti razgovori jako zbunjivali. Posebno mi je bilo teško objasniti joj zašto odgajateljice na onom razgovoru nisu htjele s njom sjesti za stol. Bilo mi je teško objasniti joj i zašto moramo ići na više razgovora. Znam da vrtići imaju svoje probleme i da inkluzija djece s posebnim potrebama nije lak posao, no u Martinom slučaju jedine barijere na koje smo nailazili bile su one u glavama ljudi.

Iz svih razgovora, shvatila sam da je najveća prepreka upisu u vrtić bio Martin spor i nesiguran hod. Pitam se kakve sve poteškoće moraju imati roditelji djece koja uopće ne hodaju, a također žele da im djeca pohađaju vrtić. Ja zaista ne vidim za koju je aktivnost u vrtiću, osim igre na igralištu i šetnje, presudno da dijete hoda. Dijete koje ne hoda može sasvim ravnopravno sudjelovati u svim aktivnostima u vrtiću, a nemogućnost hodanja zaista nije razlog da se dijete ne integrira u redovni vrtić. Inkluzijom djece s posebnim potrebama i druga djeca spoznaju stvarnu vrijednost različitosti i razvijaju empatiju prema svojim vršnjacima koji možda nikad neće biti kao oni, ali zbog toga nisu manje djeca od njih. U Martinoj grupi se pokazalo da su djeca prema njoj razvila posebnu naklonost i zaštitnički stav na pozitivan način. Vjerujem kako će dijelom baš zbog Marte ta djeca odrasti u ljude koji razumiju posebne potrebe i cijene različitost.

dadilja @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim spolnim kontaktom sa zaražene na zdravu osobu. Uzrocnici spolno prenosivih bolesti su mikroorganizmi, bakterije, virusi, gljivice, paraziti. Svatko se može zaraziti prilikom vaginalnog, oralnog ili analnog spolnog odnosa sa zaraženom osobom.

Spolno prenosive bolesti su česte među adolescentima i mladim odraslim osobama. Mladi organizam je posebno osjetljiv na spolno prenosive bolesti.

Spolno prenosive bolesti nisu bezazlene. Ako se ne liječe, uzrokuju teška oštećenja plodnosti i zdravlja, a neke su čak i smrtonosne. Često nema nikakvih simptoma, osobito u početku zaraze, ili su oni vrlo blagi i prolaze neopaženo, pa se bolest prekasno otkriva i liječi kad su već nastala trajna oštećenja općeg i reproduktivnog zdravlja.

Načini prijenosa

  • Spolno prenosive bolesti se prenose nezaštićenim spolnim odnosom (bez prezervativa) sa zaražene osobe na zdravu, i to vaginalnim, analnim i oralnim spolnim odnosom te do neke mjere drugim spolnim kontaktima.
  • HIV/AIDS i hepatitis B prenose se također spolnim odnosom, ali i krvlju zaražene osobe na zdravu, ulaskom uzročnika zaraze u krvotok te uporabom zaraženih igala i štrcaljki.
  • Uzročnici spolno prenosivih bolesti mogu se prenijeti sa zaražene majke na zdravo dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja.
Većina osoba sa spolno prenosivim bolestima ne izgleda niti se osjeća bolesno. Te osobe možda čak i ne znaju da su zaražene, ali mogu prenositi ove bolesti drugima.

Ne možemo se zaraziti uzročnicima spolno prenosivih bolesti korištenjem posuda i pribora za jelo zaražene osobe, ako zaražena osoba kašlje ili kiše, rukovanjem ili drugim socijalnim kontaktom.

Simptomi

Do pojave simptoma mogu proći tjedni, mjeseci, a ponekad čak i godine. Često simptoma uopće
nema. Bez liječenja svaka zaražena osoba i dalje ostaje zaražena, i u neznanju bolest može prenijeti drugima.

Najčešći simptomi jesu:

  • pojačani ili promijenjeni iscjedak iz rodnice, penisa, ili anusa,
  • osjetljivost, žarenje ili svrbež genitalnog i/ili analnog područja,
  • pojava ranica, bradavica, mjehurića ili bilo kakvih izraslina i promjena na spolnim organima, genitalnom ili analnom području i/ili ustima,
  • osjecaj žarenja, pečenja, bolova i/ ili iritacije tijekom i poslije mokrenja,
  • osjetljivost i bolovi tijekom spolnog odnosa,
  • bolovi i osjetljivost u donjem dijelu trbuha,
  • bolovi i otok u preponama.

Ako postoji jedan ili više navedenih simptoma, čak i ako su vrlo blagi, ili su već nestali, nužan je pregled i savjet liječnika.

Posljedice

Najčešće posljedice jesu:

  • teški upalni procesi ženskih i muških reproduktivnih organa,
  • neplodnost i smanjena plodnost (sterilitet, infertilitet),
  • spontani pobačaji,
  • izvanmaternična trudnoća,
  • predstadiji raka i rak vrata maternice,
  • oštećenja srca, jetre, bubrega, mozga...,
  • smrt ili teška oštećenja djeteta rođenog od zaražene majke,
  • smrt oboljele osobe.

Uz izuzetak kod AIDS-a, žene su općenito izloženije i imaju više ozbiljnih posljedica spolno prenosivih bolesti negoli muškarci. Osim toga, djevojke su ranjivije za spolno prenosive bolesti od odraslih žena.

Kod djevojaka se upalni procesi razvijaju brže i težeg su oblika. Veća površina sluznice i anatomska nezrelost reproduktivnih organa te nepotpuna hormonska aktivnost čini djevojke izloženijima uzročnicima spolnih bolesti. Često su one nagovorene ili prisiljene na spolne odnose, jer nemaju snagu, samopouzdanje i vještine za odbijanje neželjenog spolnog odnosa.

Liječenje

Spolno prenosive bolesti koje su uzrokovane bakterijama mogu se izliječiti. To su sifilis, gonoreja, klamidijska infekcija i upalna bolest unutrašnjih organa.

Lijekove treba uzimati po preporuci liječnika, čak i ako su simptomi nestali. Primjerice, bakterija koja nije uništena može se ponovno razmnožavati i zaraza se nastavlja i prenosi na spolnog partnera.

Rana dijagnoza i pravodobno liječenje mogu smanjiti mogućnost ozbiljnih komplikacija - neplodnost. Vrlo je važno rano uočavanje simptoma i što ranije liječenje.

Obvezno je istodobno liječenje oba spolna partnera. Ako se spolni partner ne liječi, doći će do ponovne zaraze. Nakon završetka liječenja treba doći na kontrolni pregled k liječniku koji će utvrditi je li bolest izliječena.

Spolno prenosive bolesti uzrokovane virusima ne mogu se izliječiti, ali se mogu smanjiti simptomi. To su: HPV infekcija, genitalni herpes, HIV/AIDS i hepatitis B.

Do završetka liječenja, a ponekad i dulje, potrebno je suzdržavati se (apstinirati) od spolnih odnosa.

Sve spolno prenosive bolesti treba liječiti, jer ako nema liječenja - unatoč tome što simptomi nestanu ili se smanjuje - upalni procesi se nastavljaju.

Uzročnici spolno prenosivih bolesti se sa zaražene osobe mogu prenijeti svakom spolnom partneru od trenutka zaraze, prije i tijekom liječenja, čak i kada su simptomi blagi ili smetnji uopće nema.

Svaka se spolno prenosiva bolest različito liječi - tabletama, injekcijama, čepićima, vaginaletama ili kremama.

Bivše i sadašnje spolne partnere treba upozoriti na prisutnost zaraze.

Prevencija

Nitko se ne mora zaraziti spolno prenosivom bolesti. Sve se one mogu spriječiti.
Postoji nekoliko mogućnosti zaštite od spolno prenosivih bolesti.

Apstinencija je najsigurnija zaštita od spolno prenosivih bolesti. Apstinencija je suzdržavanje od spolnog odnosa. Odgodite početak stupanja u spolne odnose za kasniju dob. Umjesto spolnog odnosa odaberite poljubac, zagrljaj, masažu...

Vjernost - Imajte spolni odnos uvijek s istom osobom, koja nije zaražena i koja nema druge spolne partnere. To je siguran seks.

Prezervativ - Uvijek, pri svakom spolnom odnosu, koristite lateks prezervativ sa spermicidnim sredstvom (Nonoxynol-9). Uporaba prezervativa smanjuje rizik od spolno prenosivih bolesti na najmanju moguću mjeru. Ovo se odnosi i na uporabu femidoma, ženskog prezervativa. Koristite prezervative pravilno i dosljedno. To je siguran seks. Izbjegavanje rizičnog spolnog ponašanja i primjena zaštite pri spolnim odnosima smanjuje rizik od spolno prenosivih bolesti.

Siguran seks uključuje

  • Spolne odnose u trajnoj, uzajamno vjernoj vezi dvaju zdravih partnera.
    Izbjegavanje dodira sa sjemenom tekućinom, menstruacijskom krvi i vaginalnim iscjetkom.
  • Pravilno i dosljedno korištenje kvalitetnog prezervativa za vaginalni, oralni i analni spolni odnos.
  • Uporabu spermicidnog sredstva (Nonoxynol-9) kao dodatne zaštite uz prezervativ.
  • Ne imati spolni odnos s osobom koja intravenozno uživa drogu ili je to radila u prošlosti.
  • Ne upuštati se u spolne odnose s nepoznatim osobama.

UPAMTITE:
Prezervativ treba koristiti uz primjenu neke druge metode kontracepcije koja ne štiti od spolno prenosivih bolesti (primjerice hormonska pilula). Analni spolni odnos je rizičniji od vaginalnog ili oralnog spolnog odnosa, čak i kad se koristi prezervativ. Odmah poslije svakog spolnog odnosa mokrite i operite se.
Osobe koje imaju bilo koju od spolno prenosivih bolesti izložene su deset puta većem riziku od HIV-zaraze. Nemojte imati spolni odnos s osobom koja uzima drogu intravenozno, ili je to činila u prošlosti. Ovisnici o drogi su često zaraženi ili oboljeli od neizlječivih spolno prenosivih bolesti (hepatitis B, HIV/AIDS).

dadilja @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Planiranje obitelji je svjesno i slobodno odlučivanje žene i muškarca o najpovoljnijem vremenu za roditeljstvo, za rođenje željenog broja djece te o vremenu i razmaku između poroda. Cilj planiranja obiteiji je rođenje zdrave i željene djece te odgovorno i svjesno roditeljstvo. Planiranje obitelji je jedno od osnovnih Ijudskih prava i sloboda.

Sve djevojke imaju pravo proći razvojni put od djetinjstva preko mladenaštva do dobi odrasle žene i tada postati majke. Trudnoća i porod u dobi do 18 godina, kada još nije u potpunosti završen fizički razvoj ženskog organizma, nosi povećane zdravstvene rizike za adolescentnu majku i njezino dijete.

Vezano uz trudnoću i porođaj, kod žena iznad 35 godina povećavaju se zdravstveni rizici za majku i dijete.

Nakon četiri trudnoće i poroda rastu rizici za anemije i krvarenja u porodu, rođenje djeteta s poremećajima ill niske porodajne težine te drugih komplikacija s posljedicama za majku i dijete.

Postoje različite prihvatljive i djelotvorne metode kontracepcije, između kojih se - uz savjet liječnika - može izabrati najprimjereniju za par.

O kontracepciji treba razmišljati prije početka spolnog života. Planiranje roditeljstva je odgovornost i muškarca i žene.

Za djevojke koje stupaju u spolne odnose osobito su važni pregled i savjet o kontracepciji te redoviti nadzor ginekologa.

Majčino tijelo treba dvije godine za oporavak poslije trudnoće, poroda i skrbi za malo dijete.

U slučajevima manjeg razmaka, veća je vjerojatnost da će se dijete roditi prerano ili niske porođajne težine. Takva djeca su pod povećanim rizikom od smrti u prvoj godini života, većeg pobola i smetnji u rastu i razvoju.

Kontracepcija

Kontracepcija podrazumijeva metode i sredstva sprječavanja oplodnje i začeća.

Neki se odlučuju za apstinenciju (suzdržavanje od spolnih odnosa) kojom sprječavaju trudnoću i spolne bolesti. Apstinencija adolescentima pruža vrijeme i mogućnost potpunog rasta i razvoja.

Ne postoji najbolja metoda kontracepcije za sve. Svaki par ili pojedinac mora razmotriti vise elemenata pri svojemu izboru: potrebe, trajnost, cijenu, dob, prihvatljivost, dostupnost, smetnje zaštite i drugo.

Pri izboru metode treba uzeti u obzir:

  • dostupnost - neke metode primijenjuju se i bez liječničkog pregleda i recepta,
  • troškove - s obzirom na prihode,
  • djelotvornost - kakva je stvarna djelotvornost metode (ne teorijska), a izražava se kao stopa neuspjeha,
  • zdravstvene rizike - metodu kontracepcije treba prilagoditi zdravstvenom stanju osobe,
  • posljedice neželjene trudnoće - što su posljedice trudnoće ozbiljnije, treba primijeniti djelotvorniju kontracepciju,
  • sudjelovanje oba partnera u odlučivanju - izbor metode kontracepcije para u dugotrajnoj vjernoj vezi različit je od izbora osobe sklone čestom mijenjanju partnera i slučajnim spolnim kontaktima.
Razlozi za kontracepciju mogu biti:

  • osobne želje, stavovi i vrijednosti (odgoditi vrijeme trudnoće, ograničiti broj djece, ne željeti djecu),
  • zdravstveni razlozi (dijabetes, srčane bolesti, HIV-zaraza, nasljedne bolesti),
  • socijalni i ekonomski razlozi (ekonomski status obiteiji, zaposlenost žene, društvena skrb o djeci, itd).
Poznavanje činjenica o kontracepcijskim metodama i savjet liječnika pomoći će u odluci koje sredstvo ili metodu kontracepcije izabrati.
Najdjelotvornija metoda kontracepcije za adolescente je niskodozažna hormonska pilula uz istodobnu uporabu prezervativa. To je dvostruka zaštita - od neplanirane trudnoće i od spolno prenosivih bolesti, uključujući HIV/AIDS.

Sredstva i metode kontracepcije

Za sprječavanje neplanirane trudnoće kontracepcija se primijenjuje više tisuća godina.

Kontracepcijske metode i sredstva dijelimo prema načinu djelovanja na: barijerna sredstva (mehanička i kemijska), hormonske metode, maternične uloške, kirurške metode, prirodne metode, prekinuti odnos i postkoitalnu zaštitu (hitna kontracepcijai).

Barijerna kontracepcljska sredstva djeluju kao mehanička ili kemijska zapreka ulasku spermija u rodnicu i maternicu. To su: prezervativ (muski i ženski), dijafragma i spermicidna sredstva.
Najveća prednost barijerne kontracepcije (posebice prezervativa) je zaštita od spolno prenosivih bolesti. Imaju vrlo malo nuspojava, a za većinu nije potrebna liječnička preporuka.

Prezervativ je tanka navlaka od elastične gume (lateksa) koja se stavlja na penis u erekciji prije bilo kakvog spolnog kontakta. Pravilnu uporabu treba uvježbati i koristiti ga dosljedno pri
svakom spolnom odnosu.
Pri svakom spolnom odnosu treba koristiti novi prezervativ. Spremnik prezervativa (ili 1-2 cm praznog prostora kondoma bez spremnika) pritisnuti prstima i istisnuti zrak te ga navući do kraja spolovila. Nakon ejakulacije izvući spolovilo dok je još u erekciji, pridržavati kondom za rub da ne sklizne, skinuti ga, zamotati i baciti u otpad.
Treba paziti na kvalitetu, namjenu (vaginalni, analni ili oralni spolni odnos) i rok uporabe prezervativa. Kvalitetan prezervativ je od lateksa, navlažen, premazan nonoxynolom-9 i elektronski testiran.

Femidom (ženski prezervativ) je savitljiva tanka cijev od plastike (poliuretana), premazana spermicidnom kremom. Stavlja se u rodnicu prije spolnog odnosa.
Na zatvorenom kraju femidoma je elastični prsten koji se stisne i umetne u rodnicu. Kad je
femidom pravilno umetnut, elastični širi otvoreni prsten visi oko 5 cm izvan rodnice.
Nakon spolnog odnosa, kad se muško spolovilo izvuče iz rodnice, treba zavrnuti otvoreni kraj i čitav femidom izvući iz rodnice, zamotati i baciti u otpad. Pri svakom spolnom odnosu koristiti novi femidom.

Dijafragma je tanka gumena kapica oblika kupole, promjera 5-10 cm, s pojačanim elasticnim rubom.
Zajedno sa spermicidnim sredstvom ona se prije spolnog odnosa stavlja u rodnicu, tako da pokrije vrat maternice stvarajući zapreku spermijima za ulaz u maternicu. Odstranjuje se iz rodnice najranije 6 sati, a najkasnije 24 sata nakon spolnog odnosa. Ginekolog određuje veličinu dijafragme i poučava ženu umetanju i vađenju.

Hormonska kontracepcija djeluje unošenjem sintetskih oblika ženskih spolnih hormona (estrogena i progestagena ili samo progestagena) koji mijenjaju hormonski ciklus žene. Hormoni se uzimaju na usta, daju injekcijom, ili se umeću pod kožu.

Hormonska sredstva jesu:

  • hormonske pilule (kombinirana pilula - estrogeni i progestageni; mini pilula - progestageni),
  • hormonske injekcije,
  • hormonski implantati.
  • Hormoni imaju dvostruko djelovanje: sprječavaju ovulaciju i mijenjaju sastav sluznice vrata maternice tako da cervikalna sluz postaje gusta i onemogućava ulazak spermija u maternicu i jajovode.
Primjena hormonskih kontracepcijskih sredstava može imati nuspojave i kontraindikacije (kod djevojaka izuzetno rijetko). Zato je za primjenu hormonskih sredstava potrebna ginekološka obrada i savjet te redovit nadzor. Hormonske pilule su vrlo djelotvorne, a u adolescentnoj dobi primjenjuju se s vrlo niskim dozama hormona (niskodozažne pilule). Hormonska kontracepcijska sredstva dobivaju se samo uz liječnički recept.

Prirodne metode kontracepcije temelje se na suzdržavanju od spolnih odnosa tijekom plodnog razdoblja žene. Žena nauči pratiti svoj menstruacijski ciklus i procjenjuje ovulaciju i plodno razdoblje, te se u to vrijeme par suzdržava od spolnih odnosa. Prirodne metode su: mjerenje bazalne tjelesne temperature, praćenje gustoće cervikalne sluzi (Billingsova metoda), kalendarska ili ritmička metoda (Ogino-Knausova metoda), simpto-termalna metoda (kombinacija navedenih), određivanje hormona u urinu ili slini napravom za osobnu uporabu.

Sterilizacija je visokodjelotvorna i trajna kirurška metoda kontracepcije. Sterilizacija muškarca (vazektomija) je presijecanje i podvezivanje sjemenovoda. Sterilizacija žene je presijecanje i podvezivanje jajovoda, čime se sprječava dolazak spermija do jajne stanice i njezina oplodnja.Niti jedan od tih zahvata ne utječe na spolni život. Muškarac I dalje izbacuje sjemenu tekućinu (bez spermija), a žena i dalje ima mjesečnice. Metoda se primijenjuje samo za osobe koje imaju željeni broj djece, ili im trudnoca ugrožava zdravlje.

Maternični uložak (IUD - Intrauterine Device) je plastični i/ili metalni umetak veličine 2-4 cm koji ginekolog umetne u maternicu. Nekada je bio u obliku spirale i ostao poznat pod tim nazivom, a danas je u obliku slova T. Neke vrste materničnih uložaka sadrže bakar, a neke vrste oslobađaju male količine ženskog hormona progestagena. Pružaju zaštitu od jedne do deset godina, ovisno o vrsti. Ova su sredstva prikladna samo za žene koje su već rodile i nisu preporučljiva za djevojke jer povećavaju rizik od upalne bolesti unutarnjih spolnih organa. Maternični ulosci uzrokuju privremene promjene u maternici i jajovodima koje sprječavaju oplodnju; otežavaju pokretanje spermija kroz ženski reproduktivni trakt i smanjuju mogućnost oplodnje; sprječavaju implantaciju jajne stanice u maternicu jer uzrokuju promjene njezine sluznice; mijenjaju cervikalnu sluz i priječe ulaz spermija u maternicu.

Prekinuti snošaj ili povlačenje je izvlačenje penisa iz rodnice prije nego što nastupi izbacivanje sjemene tekućine (ejakulacija), čime se sprječava ulazak spermija u rodnicu. To je vrlo nepouzdana metoda kontracepcije i primjenjuje se samo ako na raspolaganju nisu druge metode. Mala količina spermija može isteći i prije ejakuacije, a samo je jedan spermij dostatan za trudnoću. Uz nepouzdanost, ova metoda ne štiti od spolno prenosivih bolesti.


Hitna ili postkoitalna kontracepcija, poznata i kao "pilula za jutro poslije" (morning after pill), primijenjuje se poslije spolnog odnosa koji se dogodio u plodnom razdoblju, a za koji se iz nekog razloga nije koristila kontracepcija.
Postkoitalna zaštita se primijenjuje samo kao "hitna pomoć" i ne preporuča se kao redovna metoda kontrole rađanja. Ona odgađa ovulaciju i/ili sprječava usađivanje oplođenog jajašca u
maternici.

Dvije su vrste postkoitalne zaštite:

  • Hormonska metoda koja se primijenjuje unutar 72 sata od spolnog odnosa; daju se dvije
    doze hormonskih pilula (estrogeni ili kombinacija estrogena i progestagena) s razmakom od 12 sati.
  • Umetanje materničnog uloška, najkasnije pet dana poslije spolnog odnosa (samo za žene koje su vec rađale).
Obje metode može preporučiti jedino liječnik.
Žene kod kojih je primijenjena postkoitalna zaštita trebaju doći na kontrolni pregled mjesec dana poslije njezine primjene, da se provjeri odsutnost trudnoće.
Postkoitalna zaštita primijenjuje se samo u slučaju pogreške, nezgode ili hitnosti (puknuće prezervativa, izbačena dijafragma ili zaboravljena pilula; kod silovanja ili incesta).

Kontracepcija i spolno prenosive bolesti

  • Hormonska sredstva, maternični uložak, prirodne metode i prekinuti snošaj NE ŠTITE od spolno prenosivih bolesti, uključujući i HIV/AIDS.
  • Spermicidna sredstva (kreme, pjena. gel, vaginalete) i dijafragma DJELOMIČNO ŠTITE od nekih spolno prenosivih bolesti.
  • Prezervativ je jedino kontracepcijsko sredstvo koje UČINKOVITO ŠTITI od spolno prenosivih bolesti, uključujući i HIV/AIDS.
  • Lateks prezervativ sa spermicidnim sredstvom Nonoxynol-9, treba koristiti PRAVILNO i DOSLJEDNO pri svakom spolnom odnosu, osim u trajnoj uzajamno vjernoj vezi dvaju zdravih partnera.
Važne činjenice

  • Do trudnoće može doći i pri prvom spolnom odnosu, pa i onda ako ne dođe do prodora u rodnicu.
  • Do trudnoće može doći i pri spolnom odnosu za vrijeme mjesečnice.
  • Do trudnoće može doci i ako žena ne doživi orgazam.
  • Do trudnoće može doći pri spolnom odnosu u bilo kojem položaju.
  • Dojenje ne sprječava mogućnost trudnoće u potpunosti.
  • Tuširanje i ispiranje nakon spolnog odnosa ne sprječava trudnoću.
  • Prekinuti snošaj nije djelotvorna metoda zaštite.
Pobačaj (abortus) je prekid trudnoće koji može biti spontan, ili namjeran (artificijelni ili inducirani pobačaj).

Spontani pobačaj događa se zbog bolesti, infekcija i spolno prenosivih bolesti, anomalija ploda i maternice i drugo.

Namjerni pobačaj je medicinski zahvat u svrhu prekida trudnoće, određen zakonskim propisima. U Hrvatskoj je pobačaj legalan postupak te ga je moguće učiniti u sigurnim uvjetima zdravstvenih ustanova. U zemljama gdje je ovaj postupak ilegalan velika je smrtnost žena jer se pobačaj obicno izvodi u nehigijenskim uvjetima i nestručno.

Rizici i komplikacije namjernih pobačaja jesu:

  • Izravne komplikacije: perforacija (probijanje) maternice, povrede drugih unutarnjih organa, ozljede vrata maternice, krvarenje, infekcije, sepsa.
  • Dugoročne komplikacije i posljedice: povećani rizici za izvanmaterničnu trudnoću, kronične upale unutarnjih spolnih organa, smanjena plodnost, smrt žene.
Razlozi za pobačaj mogu biti zdravstveni, društveni, ekonomski i pravni.

Pobačaj se može učiniti do 10. tjedna trudnoće na zahtjev žene, a nakon toga na prijedlog liječničke komisije, ako je ugroženo zdravlje žene ili ploda.

Ako se trudnoća namjerno prekida do 6. tjedna od zadnje mjesečnice, koristi se metoda aspiracije. Ako pak trudnoća traje dulje, nakon širenja (dilatacije) cervikalnog kanala primijenjuje se metoda aspiracije i kiretaže, ili evakuacije i kiretaže. Prije odluke o pobačaju i poslije njega potrebno je savjetovanje.

dadilja @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 5, 2008
Prvi tjedan
 
Ovdje je mjesto glavne radnje sljedećih devet mjeseci!
 
 




Mame

Ako ste planirali trudnoću i željno očekujete blaženo stanje, odmah se počnite ponašati kao da ste trudni sve dok se ne pokaže suprotno. Vjerojatno će vam svaki ginekolog preporučiti uzimanje prenatalnih vitamina, a posebnu pozornost obratite na uzimanje folne kiseline (vrsta B vitamina) izuzetno bitne za sprečavanje defektnosti nervnih kanala vaše bebe. Odmah prestanite sa uzimanjem bilo kakvih štetnih tvari, tipa alkohol i cigarete i pazite da slučajno ne dođete u dodir s x-zrakama, odnosno pod rendgen!


Beba

Sluznica maternice se lagano zadebljava, a hormoni pripremaju još jedno jedno zrelo jajašce. Ako vaš menstrualni ciklus traje 28 dana, vjerojatno ćete ovulirati i zatrudnjeti tek za 14 dana.


Očevi

Prehrana i životne navike oca također igraju veliku ulogu u razvoju i zdravlju djeteta. Sada je pravi trenutak da prestanete pušiti i razvijete bolje prehrambene navike. Dokazano je da konzumiranje marihuane i težih droga itekako može ostaviti traga na djetetu. Ne zaboravite da ni vi, budući očevi niste pošteđeni odricanja!



 




Drugi tjedan
 
I tako su se sreli!
 
 




Mama

Sluznica maternice se zadebljala i maternica je spremna za zrelo jajašce, odnosno ovulaciju. Neke žene čak i osjete ovulaciju kao tupu bol, dok je nekima bolnija i od menstruacije.
Potrudite se saznati sve o povijesti obiteljskih bolesti. Čak 75% bolesti i komplikacija vezanih uz trudnoću i porod može se ustanoviti već na prvom pregledu.


Beba

Samo što nije!


Tate

Jeste li znali da nošenje bokserica može povećati broj spermija? Nošenje običnih gaćica ili uskog donjeg rublja, pa čak i hlača, može utjecati na pregrijavanje testisa i tako nepovoljno utjecati na kvalitetu sperme.



 



Treći tjedan
 
Ovako izgleda blastocista!
 
 




Mama

Ovulirat ćete ovaj tjedan i uz malo sreće ostati trudni. Međutim, vaša će se trudnoća brojati od prvog dana posljednje menstruacije, a ne od dana oplodnje! Prilikom probijanja sluznice može doći do laganog krvarenja. To je normalno i nije ništa zabrinjavajuće. Vaše tijelo tada ispušta imunosupresivni protein poznat kao "rani trudnički faktor" koji pomaže da vam tijelo ne prepozna vašu tek začetu bebu kao uljeza.

Beba

Oplodnja će se dogoditi ovaj tjedan. Jajašce i spermij će se sresti u tzv. fallopijevoj trubi koja povezuje jajnik s maternicom. Oplođeno jajašce dalje putuje i ugrađuje se u zadebljanu sluznicu maternice. To putovanje može potrajati 7 do 10 dana. Tijekom tog putovanja jajašce se multiciplira dok ne dosegne veličinu od oko 0,1 do 0,2 milimetara. U trenutku kada se jajašce oplodi službeno ime vašeg djeteta je blastocista.

Tata

Jeste li znali da prilikom ejakulacije u prosjeku izbacite oko 200 do 300 milijuna spermija, a samo njih dvjestotinjak stigne do zrelog jajašca?



Četvrti tjedan
 
Kratko upoznavanje
 
 




Mama

Vaše tijelo pokušava odgonetnuti što mu se događa. Test urina, koji mjeri razinu trudničkog hormona - humanog korionskog gonadotripona(HCG), već bi trebao pokazati pozitivan rezultat. Vjerojatno ćete se početi osjećati umorno, češće ćete mokriti, često mijenjati raspoloženje i vjerojatno imati napete ili bolne grudi. Ako se još niste priklonili zdravom životu, sada je vrijeme da to učinite. Prvo tromjesječje najkritičnije je razdoblje u razvoju vaše bebe. To također podrazumijeva prestanak pušenja, izbjegavanje alkohola i droga, ograničavanje ili potpuni prestanak pijenja kave. Zbog mučnina ili preosjetljivosti na mirise moguće je i da će vam aromatičnije namirnice smetati.

Beba

Vaša beba, ili blastocista, razvija se dvojako. Vanjski sloj postaje posteljica, a unutarnji embrij iz kojega se razvija beba. Embrij se sastoji od tri sloja - vanjski se razvija u živce i kožu, središnji stvara kosti, hrskavicu, mišiće, krvotok, bubrege i spolne organe, a unutarnji u sustav za disanje i probavu.
Posteljica se formira sve do kraja 12. tjedna, a pričvršćena je za sluznicu maternice i razdvaja djetetov krvotok od majčinog. Propušta kisik i hranu, ali i zaštitna antitijela koja kroz pupčanu vrpcu dolaze do djeteta.
Razvija se i žumanjčana vrećica, koja će proizvoditi bebine krvne stanice sve do negdje 11 tjedna razvoja.

Tata

Već imate u glavi kako ćete reagirati na rezultate testa? Možda će vas žena zamoliti da upravo vi prvi i pogledate. Pobrinite se da ih znate pravilno pročitati. I pazite kako ćete reagirati na pozitivan test. To je jedan od onih trenutaka koji se ne zaboravljaju!



Peti tjedan
 
Smiješe vam se mali blizanci!
 
 




Mama

Ako ste stvarno u petom tjednu, od zijevanja vjerojatno nećete moći sve ovo skupa normalno ni pročitati. Spavanje u udobnom, ali čvrstom grudnjaku može pomoći kod bolnih grudi. Većina simptoma ista je kao i prošli tjedan. Neke će žene zbog zbrke među hormonina patiti i od glavobolje. Vjerovali ili ne, ima žena koje će kroz ranu trudnoću proći bez ijednog klasičnog simptoma i izići će iz nje bez smušenosti, vrtoglavica ili povraćanja. Blago njima! Za druge je opet normalno da imaju sve moguće simptome. Ne paničarite ako ih uopće nemate, ali ako ih imate i osjetite da su prestali, obavezno o tome obavijestite liječnika.


Beba

Vaša se blastocista od ovoga tjedna naziva embrij! Ovo je i tjedan u kojem se razvilo srce i počelo kucati! Iako je jedva vidljiv golim okom, moguće je razlikovati glavu od ostatka tijela u obliku repa. Od ovoga tjedna će vam se isplatiti uzimanje folne kiseline jer se moždane ovojnice počinju spajati. Prosječna dužina embrija je oko 2,5 mm. U žumanjčanoj vrećici i bebi počinju se pojavljivati krvne žile i stvoren je primitivni kardiovaskularni sustav bebe!


Tata

Već znate kako ćete reagirati na rezultate testa? Možda će vas žena zamoliti da ga upravo vi prvi pogledate. Pobrinite se da ih znate pravilno pročitati. I pazite kako ćete reagirati na pozitivan test. To je jedan od onih trenutaka koji se ne zaboravlja!




Šesti tjedan
 
Imam već 4 milimetra!
 
 




Mama

Mučnine koje vas muče mogu postati još gore s obzirom na povišenu razinu hormona. Bez obzira na to što se često nazivaju jutarnjim mučninama, mogu vas "napasti" u bilo koje doba dana ili noći. Grudi vam mogu biti bolne i teške, a bradavice dobiti tamniju nijansu.
Ako imate mačku, obavezno izbjegavajte čišćenje pijeska s njezinim izmetom. Dajte drugima da obave prljavi posao! Naime, preko mačjeg izmeta možete se zaraziti toksoplazmom, koja može izazvati ozbiljne malformacije fetusa, pa čak i smrt. Većina žena koje imaju mačke vjerojatno je i bila zaražena toksoplazmom, a mislile su da su samo prehlađene. Stoga, ne morate se odricati svojih ljubimica, samo nemojte čistiti njihov izmet.


Beba

Za vašu malu bebu, koja u ovome trenutku izgleda kao maleni škamp, ovo je vrlo zaposlen tjedan. Do kraja tjedna ona će biti duga oko 4-6 milimetara. Počinju se formirati grkljan i unutarnje uho. Unutarnje stijenke posteljice počinju se razvijati, iako posteljica neće preuzeti funkciju stvaranja hormona sve do 12. tjedna. I srce je počelo kucati! Ovoga tjedna pojavit će se i sitna ispupčenja iz kojih će se razviti ruke i noge, vidljivi su i začeci jetre, gušterače, pluća i trbuha.


Tata

Za vas je ovo definitivno jedan od čudnijih tjedana u životu. Bez obzira žurite li se svima objaviti radosnu vijest ili ste odlučili sačekati, žena vam se još ne osjeća trudnom, vi definitivno ne osjećate ništa i sve se odvija nekako smušeno. Normalno je i da imate podvojene osjećaje, čak i ako ste planirali dijete. Sada je već važno da počnete razgovarati s partnericom o svemu što osjećate.



Sedmi tjedan
 
Još malo pa će vam i mahati!
 
 




Mama

Primjećujete neke promjene na koži koje vas podsjećaju na tinejdžerske dane? Sve su to hormoni, drage moje! I zapamtite da niste jedine. Možda bi sada bilo dobro vrijeme da se raspitate o trudničkim tečajevima u bolnicama ili domovima zdravlja. Vama i budućem tatici to može itekako pomoći da saznate što vas sve očekuje.


Beba

Počinju se razvijati nosnice, usne, jezik i zubi, a malene ručice su već tu! Beba će do kraja ovoga tjedna udvostručiti svoju veličinu pa će imati negdje oko 1,3 cm. Iako se gonade počinju razvijati, još nije moguće razlikovati cure od dječaka. Mozak i kralježnica gotovo su posve razvijeni! Glava je još uvijek veća od ostatka tijela, a rep se smanjuje.


Tata

Nije lako gledati majku vašeg budućeg djeteta kako se muči. Pobrinite se da joj budete na raspolaganju koliko možete. Donesite joj lagani doručak u krevet ili je jednostavno ostavite da bude sama kada to želi. Udovoljavajte joj koliko možete. Koliko god je vama teško, njoj je vjerojatno još teže!



Osmi tjedan
 
 
 




Mama

Ako već niste bili na prvom pregledu, krajnje vrijeme je da to učinite. Prvi su trudnički pregledi najopsežniji i bilo bi dobro pripremiti se za njih kako psihički, tako popisom pitanja o svemu što vas zanima.
Ono što možete očekivati je:
-krvni tlak, što će se mjeriti na svakom pregledu
-analiza urina
-mjerenje težine
-krvni testovi, ponajprije zbog krvne grupe i Rh faktora
-ginekološki pregled i uzimanje brisa maternice
-palpacija, odnosno opipavanje trbuha dok se ne pronađe vrh maternice
-povijest obiteljskih bolesti kako bi se u startu uvidjele moguće genetski uvjetovane komplikacije

Samo u iznimnim slučajevima bit ćete prisiljeni napraviti i dodatne pretrage. Svaki ginekolog ima svoj način rada i ne budite iznenađeni ako neke pretrage izostavi ili ih napravi nešto više.


Beba

Beba će do kraja tjedna biti duga oko 2,5 cm. Bebin stražnji mozak sada je posve vidljiv.
Ovaj će tjedan bebine gonade postati testisi ili jajnici. Kosti i zglobovi sada će tjedan biti itekako zaposleni. Laktovi se pojavljuju i započinje proces okoštavanja. Pojavljuju se i tračci nožnih prstiju, još malo pa ćete ih moći prebrojati!


Tata

A što je sa seksom? On definitivno nije stvar prošlosti iako će se u početku možda tako činiti. Možda ćete imati čudan osjećaj pri samoj pomisli na seks s trudnicom, dok će nekima to biti sasvim normalna stvar. Najbolje rješenje je popričati s partnericom o tome i uvažavati njezine želje. Najnormalnija je stvar da u prvom tromjesječju ženi nije do seksa zbog mučnina, bolnih grudi i ostalnih komplikacija. Možda ćete morati sačekati drugo tromjesječje kada ti simptomi nestanu i žena ponovno osjeti svoju seksualnost.



Deveti tjedan
 
Jel' ja to imam laktove?
 
 




Mama

Mogli bi ste se zateći kako stalno šmrcate. Začepljenje nosa i nosna krvarenja prilično su uobičajeni tijekom trudnoće. Pokušajte ublažiti simptome s inhalatorima ili ovlaživačima zraka. Još uvijek se osjećate umorno i vjerojatno imate vrtoglavice. Nošenje djeteta nije lak posao!


Beba

Imamo laktove! Vaša beba sada je duga oko 3 cm, a težina joj je sada vjerojatno dosegnula jedan gram. Tračci nožnih prstiju su tu i prsti počinju dobivati formu. Gonade su postale testisi (kod dječaka) ili jajnici (kod djevojčica). Beba će se pomaknuti ako dotaknete stijenku maternice, a ponekad će se spontano pomaknuti i sama iako je još premalena da biste i vi to osjetili. Okoštavanje kostiju može početi.


Tata

Pronalazite način kako da se odnosite prema njoj? Je li vam palo na pamet izvesti je na ručak ili večeru? Umor u prvom tromjesječju problem je većine trudnica, pogotovo ako su aktivne i rade. Dodatni odmor može pomoći. Ako već imate djece, moglo bi pomoći da vi preuzemete brigu o njima, vodite ih na spavanje, budite ih ujutro i pripremate im doručak. Tako joj možete omogućiti da odspava barem koju minutu više. Osim toga, ona će to znati cijeniti.



Deseti tjedan
 
A gdje mi je rep?
 
 




Mama

Još uvijek ste umorni i razdražljivi, ali pričekajte još koji tjedan! Vaš trbuh bi mogao biti lagano vidljiv, ali to je više zbog nadutosti crijeva nego zbog rasta maternice. Međutim, linija struka lagano bi se mogla početi gubiti. Ne zaboravite pratiti težinu, a sada bi već mogli mjeriti i opseg trbuha. Kasnije uspoređivanje može biti zabavno.


Beba

Vaš mali embrij sada postaje fetus. Prosječna dužina mu je oko 4,5 cm i teži oko 5 grama. Glava je još uvijek velika u odnosu na tijelo, ali poprima sve više ljudskih karakteristika. Maleni nožni prsti su se oblikovali. Oči su trenutno širom otvorene, ali se očni kapci počinju spajati i ostat će spojeni sve do 25 ili 27 tjedna. Uši su potpuno formirane, kao i gornja usnica. Najveće dostignuće krajem ovoga tjedna bit će gubitak repa.


Tata

Ne brinite ako se rasplače na reklamu ili na bilo što drugo, iz vama potpuno neobjašnjivih razloga. To su samo hormoni. Isti oni zbog kojih je izražena njezina razdražljivost. I ako vi mislite da ste na rubu živaca jer više ne znate kako bi joj udovoljili, dopustite da vam napomenemo kako nije ugodno osjećati da vaše tijelo više nije samo vaše. Ali dobra je vijest da će posteljica uskoro preuzeti proizvodnju hormona i buduća će se mama odmah osjećati bolje.



Jedanaesti tjedan
 
O, koji to broj nosi?
 
 




Mama

Dobivanje težine u trudnoći velika je briga za većinu žena, iako u ovoj fazi većina njih nije dobila puno dodatnih kilograma. Generalno gledajući, prosječni porast težine u prvom tromjesječju bit će od pola kilograma do kilogram mjesečno. Neke će žene čak i izgubiti na težini i biti savršeno zdrave, pogotovo ako su imale problema s mučninama ili povraćanjem. Neke će ostati na istoj težini, dok će se neke udebljati i više od 4 kilograma. Rješenje je u zdravoj prehrani. Kako bilo da bilo, vaša pažnja treba biti usmjerena na namirnice koje unosite, a ne na težinu. Unatoč onoj staroj narodnoj, vi ipak ne jedete za dvoje, a broji se sve što pojedete. Ne zaboravite da je drugo biće u vama samo nekoliko centimetara veliko i da ne trebate duplu količinu kalorija. Između 200 i 300 dodatnih kalorija bit će sasvim dovoljno. Izbjegavajte brzu hranu i pobrinite se da uzimate dovoljno raznovrsnog voća, povrća i proteina. Samo kratka digresija o proteinima - čak ni u trudnoći njih ne trebate uzimati iz mesa. Puno je uspješnih vegetarijanskih trudnoća.


Beba

Rast glave polako usporava, ali zato tijelo nastavlja s ubrzanim razvojem. Ovo je tjedan u kojem će se početi razvijati očna šarenica, a pojavit će se nokti na prstima. Beba je teška oko 10 grama i duga oko 5 cm.


Tata

Jeste li se već pomirili sa stvarnošću? Jeste li se već počeli brinuti kako ćete spojiti kraj s krajem kad ona ode na porodiljni dopust? To je normalna zabrinutost očeva. Smirite se i racionalizirate svoje prioritete. Nije lako sve skupa izdržati, ali nadajmo se da će vremena biti bolja.


 
 


Dvanaesti tjedan
 
 
 




Mama

Ovo je tjedan u kojem će se većina vas početi osjećati bolje nakon silnog umora i mučnina. Neke će ipak još malo morati pričekati. Trbuh bi vam mogao početi rasti, pogotovo ako vam ovo nije prva trudnoća. Posteljica će preuzeti proizvodnju hormona.


Beba

Iako bebin mozak nije iste veličine kakav će biti kada se rodi, već sada ima istu strukturu. Ona ili on sada teži oko 18 grama i ima oko 6 cm.
Ruke su već propocionalne ostatku tijela, dok se noge još razvijaju. Vaša beba ima svoje reflekse, a također vježba pokrete probavnog trakta. Sve su to pripreme za vanmaterični život. Ako vaš ginekolog koristi doppler, moći ćete čuti i otkucaje srca vaše bebe koji će biti vrlo brzi. Rizik od spontanog pobačaja uvelike je smanjuje od trenutka kada možete čuti te otkucaje.


Tata

Jeste li išli s njom na pregled? Ako još niste, svakako idite sljedeći put, jer ćete čuti otkucaje bebinog srca. Sudjelovanje u pregledima dobar je način i da postanete ravnopravan sudionik u trudnoći. Ako vam posao ne dopušta odlazak, pokušajte nekako uskladiti raspored. Ipak su to dragocjena iskustva.



Trinaesti tjedan
 
Mama, znam gdje mi je palac!
 
 




Mama

Dobrodošli u drugo tromjesječje! Obično je ovo razdoblje u kojem se trudnice osjećaju najbolje. Presretne su zbog rane trudnoće i imaju više energije. Osim toga, napokon se počnu i osjećati kao da su trudne. Neki parovi odgađaju reći sretnu vijest ostatku svijeta do ovoga trenutka. Ako spadate među te parove, "bacite se na posao" i pokušajte biti što kreativniji. Ovo je ujedno i trenutak kada ostatak obitelji počinje više sudjelovati u trudnoći, jednostavno zato što postaju sve svjesniji vašeg blaženog stanja. Ohrabrite ih da sudjeluju u vašoj trudnoći, ali samo do granice koja vama odgovara.
Vaši će se pregledi odsada uglavnom sastojati od:
· mjerenja težine i krvnog tlaka
· opipavanja veličine maternice
· mjerenja visine fundusa (vrha maternice)
· mjerenja otkucaja bebina srca
· analize urina


Beba

Puno se toga događa ovaj tjedan! Svih 20 zuba je formirano i samo čekaju da iziđu. Vaša beba teži oko 30 grama, a duga je oko 7,5 cm. Bebina crijeva premještaju se iz pupkovine u njegov ili njezin trbuh. Gušterača vašeg malenog čak izlučuje inzulin! Oči su razvijene, ali se kapci neće otvarati još nekoliko mjeseci.


Tata

Vrijeme je za slavlje! Izašli ste iz prvog tromjesječja! Možda ste čekali da kažete rodbini i prijateljima. Muškarci se u ovom razdoblju osjećaju sigurnije i slobodnije pričaju o sretnoj vijesti među prijateljima.



Četrnaesti tjedan
 
 
 




Mama

Hormonalne promjene u vašem tijelu sada postaju i očite. Veliki broj žena primjećuje promjene na koži. Možda vam se pojavila i tamna linija na donjem dijelu trbuha, tzv. linea nigra. Bradavice su vam vjerojatno potamnile i postale veće. Vaša maternica sada je veličine grejpa.


Beba

Beba sada ima oko 9 cm. Sama proizvodi urin i zapravo mokri u plodnu vodu.
Plodna voda je iznimna tekućina. Regenerira se u potpunosti svaka tri sata. Njezin točan sastav nije poznat, ali se zna da se djelomično sastoji od bebinog urina. I suvremena medicina ima još štošta za otkriti.


Tata

Hoće li konačno biti i seksa? Ako je trudnoća niskog rizika i ona se osjeća dobro nema razloga da ga ne bude. Budite sigurni da vas djete neće čuti, vidjeti ili se bilo čega sjećati. Neke bi žene mogle doživjeti i seksualnu renesansu, a one koje nikada nisu doživjele orgazam (to sigurno nije vaša) sada bi mogle doživjeti i višestruki. Iskoristite te trenutke! Ako joj i dalje nije do seksa, što reći - pomirite se s tim! I to je normalno, ali ne ide u vašu korist.



dadilja @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Petnaesti tjedan
 
 
 
 
Istraživanje provedeno na Utah State Universityju pokazuje da djeca koja su emocionalno povezanija sa svojim roditeljima imaju veću vjerojatnost razvijanja sigurnijih veza i formiranja jakog karaktera u odrasloj dobi.
 
Za majke, pogotovo one koje isključivo doje, povezivanje je prirodan dio svakodnevne rutine. Dojenje ne samo da osigurava hranjive namirnce, već daje priliku majci i djetetu da izmijene kontakte očima, dodirima i vokalizacijom – trima primarnim metodama povezivanja. Ali što je s očevima?

U prvih nekoliko mjeseci života, djeca u gotovo svim segmentima više ovise o majkama, a pred očevima je često izazov pronalaženja sadržajne interakcije sa svojim novorođenim djetetom. Veliki broj očeva tvrdi kako se osjeća više nego «van igre» tijekom tog prvog važnog razdoblja života.

«Istraživanja o povezivanju bila su fokusirana na veze s majkom, ali počeli smo uviđati da je povezivanje s ocem jednako važno za djetetov sveukupni razvoj», tvrdi dr. David Lamm, obiteljski savjetnik i sudionik istraživanja. «Iako je za djecu važno imati dobre odnose s oba roditelja, očevi često imaju problema u pronalaženju načina povezivanja sa svojom novorođenom djecom.»


Načini na koji se očevi mogu povezati s djecom

Jedan od najboljih načina je preuzimanje aktivne uloge u dječjoj dnevnoj rutini. «Ako se dijete doji, većina očeva prepušta majkama cijelu brigu o njezi: uloge se vrlo brzo podijele na odgojitelja (majku) i prehranjivača (oca)», ističe dr. Lamm. «Ali mijenjanje pelena i kupanje djeteta izvrsne su prilike za očeve da prodube svoj odnos s djetetom.»

«Bilo je stvarno teško u početku», kaže Lance Aryeff, otac osmomjesečne Kamal. «Odmah sam se htio zbližiti s Kamalom, ali između mog posla i njezine ovisnosti o majci, to je bilo stvarno teško postići. Odlučio sam da bi najbolji način bio da joj ja budem prijatelj za igru.»

Sudeći po dr. Lammu, to je uspješan i značajan očinski pristup. «Naše je istraživanje pokazalo kako očevi najčešće posvećuju svojoj djeci vrijeme za igranje, dok majke preuzimaju ulogu njegovateljice. To je dobar dokaz koji potvrđuje da ta taktilna, interakcija kroz igru pomaže djeci u razvoju motornih i društvenih vještina koje opet pomažu u svim aspektima odrastanja i razvoja.»

Još jedan način povezivanja očeva sa svojim malenim djetetom je preuzimanje brige o djetetu kada je majka preumorna posvetiti se u potpunosti djetetu ili kada je dijete bolesno. «Sjećam se prvog značajnijeg povezivanja s Kamalom», kaže Aryeff. «Imala je kolike, bilo je kasno i jako je plakala dok ju je mama pokušavala uspavati. Ja sam je samo držao u rukama i plesao na glazbu s radija u mračnoj sobi. Konačno sam je smirio. Osjetio sam da ona zna da sam tu zbog nje, i sve je bilo OK. To je bila vrlo važna veza između nas».

Kontinuirani pristup

Dosta roditelja usvaja alternativnu metodu odgoja (iako se u nekim tradicionalnim kulturama prakticira već stoljećima) poznatu kao kontinuirani pristup. Roditelji koji prakticiraju taj pristup, poznat i kao «nošenje bebe», održavanjem konstantnog kontakta s djetetom – noseći dijete u rukama ili u visećoj nosilici – dok dijete nije dovoljno staro da samo puže.
Očito, to je najlakše prakticirati ako postoje oba roditelja koji se izmjenjuju u nošenju. Sudeći prema stručnjakinji alternativnog odgoja i rođenja, Jennifer Vanlannen-Smit, to je još jedan odličan način na koji male bebe mogu provesti kvalitetno vrijeme sa svojim očevima.

«Vjerojatno najvažnija potreba novorođenčeta, odmah poslije majčinog mlijeka, jest stalni kontakt s roditeljima», tvrdi Vanlaanen-Smit. «Bebe se moraju držati, a one na taj način izražavaju savršenu privrženost.»

Vanlaanen-Smit još ohrabruje roditelje da masiraju svoju djecu i izbjegavaju «mamine zamjene» poput dude-varalice, hodalice, bočice, kolica, kolijevke i televizije. «Kad god majka nije s djetetom to je pravo vrijeme da tata preuzme brigu. Bebe ovise o tome da su roditelji tu za njih. Tako uče da je svijet sigurno mjesto.»


Malo pjevanja dobro dođe

Sudeći prema istraživanju provedenom na Universityju of Toronto, jedan od najboljih načina na koji se očevi mogu povezati sa svojom djecom je taj da im pjevaju. Kod istraživanja, 14 majki i očeva pjevali su djeci dvije pjesme po svom izboru. Očni kontakt i povećana osjetljivost primjećeni su kada su pjevali očevi. Istraživači to pripisuju činjenici da male bebe bolje reagiraju na niže tonove i sporiji tempo, koji su karakteristični za očeve.


Istraživanja o očinskom povezivanju su relativno nova i ponekad izazivaju kontroverzne reakcije. Premda je fenomen prepoznat kao legitima znanstvena pojava među životinjama, njegova važnost u ljudskom razvoju još uvijek izaziva debate.


Do danas, većina se istraživanja bavila povezivanjem između majke i djeteta odmah nekoliko sati i dana nakon rođenja. Tek nekoliko godina unazad psiholozi su počeli obraćati pažnju na proces povezivanja očeva i djece. Povezivanje: majke to čine, sisavci to čine, zašto ne bi i očevi?
dadilja @ 14:32 |Komentiraj | Komentari: 0
Brige oko novorođenčeta
 
 
Čestitamo! Vaše je malo djetešce konačno ugledalo svjetlo dana...
 

Svi vas obasipaju cvijećem, balonima i slatkom malom odjećicom, i savjetuju o hranjenju, spavanju, mijenjanju pelena i svemu ostalom. Bez obzira koliko savjeta dobili ili koliko knjiga pročitali uvijek će postojati pitanja na koja trebate odgovor. Jedan od najvažnijih i objektivnijih izvora informacija za nove roditelje je dobar pedijatar koji će biti spreman odgovoriti na svako vaše pitanje u bilo kojem trenutku. Vrlo je važno uspostaviti povjerenje s pedijatrom vaše bebe.
Mi vam nudimo top 10 najčešćih pitanja o novorođenčetu!

1. Dobiva li moje dijete dovoljno mlijeka dojenjem?
Dojena djeca uglavnom, s rijetkim izuzecima, dobivaju dovoljno mlijeka.
Normalno je da nakon poroda djeca izgube oko 10 posto svoje porođajne težine, koja bi se trebala nadoknaditi unutar dva tjedna. Pedijatri će vas uglavnom savjetovati da se opustite i «date si vremena» u ključnih prvih nekoliko tjedana dojenja. Ignorirajte pritiske prijatelja i obitelji da uplakanoj bebi date bočicu sa formulom. "To najčešće nije potrebno niti korisno, i psihološki je nazadak u dojenju."

2. Izgleda da mi je dijete razroko. Zašto su mom djetetu tako "krive" noge?
Normalno je da oči novorođenčadi s vremena na vrijeme postanu razoke – to je stanje koje uglavnom nestane do 4. mjeseca života.
Što se tiče tanjušnih i iskrivljenih nogu, sjetite s da su nogice vašed dijeta do nedavno bile u fetalnoj poziciji i potpuno je normalno da su mu noge sada "krive". Većini djece "krive" će se noge ispraviti do druge godine života.

3. Možemo li razmaziti bebu?
Stručnjaci kažu – apsolutno ne. Djeca mlađa od 6 mjeseci nisu u stanju manipulirati pažnjom svojih roditelja. Trebate se usredotočiti na to kako slušati i razumijeti svoje dijete i kako ono reagira na vas i svijet oko sebe. Što ga uznemirava? Što ga smiruje? Kakav mu je ritam spavanja?, Kakve su mu potrebe?. To su pitanja koja trebate postaviti kako bi se povezali s vašim djetetom i naučili ga njegovati.

4. Kada će moje dijete prespavati cijelu noć?
Bebe mogu spavati i do 18 sati dnevno, ali nažalost, to je najčešće u kratkim intervalima.
Svaka tri do četiri sata djeca se izmjenjuju između ciklusa dubokog i laganog spavanja. U jednom će trenutku dijete postati svjesno osjećaja gladi, potpuno se razbuditi i početi plakati kako bi upozorilo na svoju potrebu. To se može događati i 10 puta dnevno, zato je bitno odmarati se u vrijeme kada i beba spava. Kućanski posovi i posao mogu čekati. Vaš zdrav razum ne može.

5. Trebam li dijete dok spava staviti na leđa ili na trbuh?
Stručnjaci se slažu kako bi dijete trebalo stavljati na leđa. To smanjuje rizik od sindroma iznenadne dječije smrti. Taj ćete rizik smanjiti i ako: dijete spava u sobi koja nije zadimljena, osigurate tvrđi madrac, izbjegavate pretopljavanje i ne stavljate bočice u krevet. Spavanje na boku je dobra alternativa ukoliko je površina na kojoj spava dovoljno tvrda.


6. Moja beba stalno plače. Ima li kolike?
Jedini način na koji vaša beba zna komunicirati je plakanje. To je bebin način da izrazi glad, umor i druge osjećaje. Ponekad, kada se čini da nema razloga zašto bi dijete plakalo, napadaje plača povezujemo s kolikama. Kolike su opći naziv za neutješan plač – najčešće povezan s želučanim tegobama u obliku grčeva – koji najčešće počinje oko 3. tjedna života i prestaje oko 3. mjeseca starosti, iako može potrajati i dulje, a najčešće se javlja u večernjim satima. Moguće je i da dijete boluje od alergije na mlijeko, refluksa ili neke druge tegobe, zato bi bilo dobro posavjetovati se s liječnikom.
Pokušajte smiriti dijete pjevajući laganu uspavanku. Pripremite toplu kupku i položite dijete prsno u kadu. Smanjite svjetla i pokušajte se relaksirati zajedno s bebom. Stavite je u auto i sporo se provozajte, ponekad lagano poskakivanje auta ima učinka. Važno je i da se vi smirite, jer beba može osjetiti i preuzeti vaše emocionalno stanje.

7. Je li bljuckanje normalna pojava?
Povremeno bljuckanje je uobičajeno. Neka djeca uvijek izbace malo mlijeka nakon svakog obroka, to je normalno i uzrokovano je nerazvijenošću probavnog sustava. Ponekad se dijete prejede, pa je to razlog izbacivanja malo mlijeka. Bljuckanje nije isto što i povraćanje. Ako dijete nakon obroka povraća često, u luku ili mlazu, ima proljev i gubi na težini, obavezno se javite pedijatru.

8. Je li cijepljenje sigurno za dijete?
Da! Imunizacija je najvažnija zdravstvena prevencija, uz to još i obavezna za neke bolesti (tuberkulozu, difteriju-tetanus-hripavac, dječiju paralizu, ospice-zaušnjake-rubeolu).


9. Kako znati kada odvesti dijete liječniku?
Većina novih majki bori se s dilemom "trebam li nazvati liječnika?".

Evo nekoliko općih pravila: ako je dijete uznemireno i ne možete ga smiriti, ako ne želi jesti, ima bilokakav poremećaj u disanju ili ako mu je temperatura viša od 38°C, zovite liječnika. Slijedite svoj instinkt, ali pokušajte ostati smireni koliko god je to moguće.

10. Zamaram li pedijatra stalnim zivkanjem i postavljanjem svakojakih pitanja?
Odgovor je ne. Zato oni i postoje. Najveće dostignuće pedijatra je uspostavljanje prisnog odnosa s roditeljima i kasnije s djetetom.




dadilja @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » srp 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
97979
Index.hr
Nema zapisa.